Prva pješačka bojna u početku se sastojala isključivo od premještenih pripadnika Specijalne policije iz Zagreba. Nakon smještaja u hotelu “Split”, početkom lipnja premještena je u kamp “Resnik”. Tijekom svibnja i lipnja zapovjednik je bio Gento Međugorac, a naslijedio ga je Zdravko Kuzelj. Međutim, krajem lipnja i on je premješten na novu dužnost u Zagreb. Nakon njegova odlaska zapovjedništvo preuzima Zlatko Radovniković, a sve to vrijeme zamjenik je bio Ivan Zelić. Po predviđenom ustroju, 1. bojna je, kao i ostale, u svojem sastavu imala: Zapovjedništvo, Desetinu veze, tri pješačke satnije, Prateći vod i Logistički vod. Predviđeno brojno stanje jedne pješačke bojne bilo je 427 gardista i zapovjednika, što je bilo vrlo skromno u odnosu na sastav bataljona koji je imala JNA. Tijekom srpnja, dio ljudstva iz njezina sastava raspoređen je na zapovjedne dužnosti u ostale postrojbe Brigade. Na ove su dužnosti raspoređeni gardisti koji su u proteklom razdoblju pokazali osobine potrebne za vođenje, ali se vodilo računa i o njihovoj školskoj spremi. Pripadnici 1. bojne istodobno su, osim svakodnevne obuke u kampu i široj okolici, izvršavali razne zadaće. Jedna od zadaća bila je i osiguravanje zapovjedništava i ustanova koje su bile potencijalno ugrožene od intervencije JNA. Prve je važnije borbene zadaće: blokadu zračne luke “Resnik”, blokadu Vojarne “Divulje” i skladišta JNA, ova postrojba izvršavala vrlo uspješno, a dio gardista i zapovjednika bio je izravno uključen u akciji Zbrojovka. U ovom je razdoblju jedna od zadaća Brigade i 1. bojne bila i prihvat ročnika prebjega iz JNA.
Svi ovi vojnici dragovoljno su, nakon bijega iz JNA, željeli pristupiti ZNG-u i uključiti se u obranu Domovine. Broj pripadnika satnije “prebjega” kretao se tijekom lipnja i srpnja između 100 i 120 ljudi, a oni su intenzivno obučavani i pripremani za buduća borbena djelovanja. 2. pješačka bojna bila je razmještena na području Sinja: Zapovjedništvo u Hanu, 1. satnija u Vrlici, 2. satnija u Maovicama i 3. satnija u Otoku. Nositelj ustrojavanja i priprema za ustroj bio je Neven Bazina, a od 17. srpnja Zdravko Škarpa. Radi bržeg ustrojavanja, iz sastava 1. bojne izdvojen je dio ljudstva za zapovjedni kadar i 1. satniju. Dolaskom Zdravka Škarpe ubrzana je popuna s područja Sinja, uglavnom ljudstvom koje je obavilo liječničke preglede i bilo spremno za odlazak u policiju. Nakon zarobljavanja naoružanja u Pločama (akcija Zbrojovka), 2. bojna dobila je dovoljnu količinu naoružanja za daljnju popunu i pripremu ljudstva. Do polaska na borbenu zadaću, kvalitetnim radom zapovjednika i uz pomoć Zapovjedništva Brigade ustrojene su tri satnije koje su bile naoružane pješačkim oružjem i dijelom protuoklopnim sredstvima. Paralelno s ustrojem i popunom, dobila je i borbenu zadaću: spriječiti prodor neprijatelja iz pravca Knina prema Sinju, osigurati HE “Peruča” i spriječiti prodor neprijatelja preko prijevoja Kamensko. Osim ovih zadaća, 2. bojna sudjelovala je u blokadama vojarni i skladišta na području Sinja s ciljem preuzimanja naoružanja i opreme. Krajem srpnja njezino je brojno stanje iznosilo 300 gardista i zapovjednika. 3. pješačka bojna se planom razvoja brigade ustrojava i popunjava na području općine Imotski. Prije početka ustrojavanja 3. bojne, Mirko Klarić ustrojio je jednu satniju sa 110 pripadnika koja je bila osnova za stvaranje bojne. Ova je satnija, s obzirom na okolnosti, bila dobro naoružana, opremljena i uvježbana. U razvoju, opremanju i pripremanju ovog ljudstva imali su maksimalnu potporu Ureda za obranu – Imotski na čelu sa Srećkom Udiljkom. Ustrojavanje 3. bojne počelo je 10. srpnja 1991. imenovanjem Slavena Zdilara za njezina zapovjednika i Ivice Tolića za zamjenika zapovjednika. Sastav je bio isti kao u drugim bojnama Brigade: Zapovjedništvo, tri satnije, Prateći vod i Logistički vod. Zapovjednik Brigade iz sastava 1. bojne izdvojio je oko osamdeset pripadnika sa završenom obukom u Specijalnoj policiji i priključio ih 3. bojni. Najbolji su kadrovi određeni za zapovjednike, a ostali su sačinjavali jednu satniju. U ovom je razdoblju popuna novim ljudstvom bila najbolja na području Imotskog, a ostali se dio priključivao s područja Hercegovine. Najveći broj pripadnika 3. bojne već je bio obavio pregled i testiranje za pristup u Specijalnu policiju. Brojno stanje krajem srpnja bilo je između 250 i 280 ljudi. Bojna je raspoređena po sljedećem:
Zapovjedništvo i pristožerne postrojbe u vojarni TO u Kamenmostu kod Imotskog, 1. satnija u Zmijavcima, 2. sat- nija u Aržanu i 3. satnija u Mračaju. Logističku su im potporu pružale političke strukture, gospodarski subjekti s područja općine i Imoćani u dijaspori. Zapovjednik Slaven Zdilar, nakon njezina ustroja, užurbano radi na popuni i obuci pripadnika na širem području Imotskoga, a ona se paralelno priprema za izvršenje borbene zadaće sprečavanja mogućeg prodora neprijatelja pravcem Mostar – Imotski te osigurava prijevoje kod Vinjana i Aržana. Krajem srpnja 3. bojna dobiva novu zadaću i žurno priprema dio postrojbe za upućivanje na područje Kruševa gdje će izvoditi prva borbena djelovanja. 4. pješačka bojna je planom razvoja i popune raspoređena na području općine Drniš, a za njezinu je popunu zapovjednik Brigade izdvojio osamdeset
obučenih gardista iz sastava 1. bojne. Kao i u ostalim bojnama, dio je bio predviđen za zapovjednu strukturu, a ostali su sačinjavali 1. satniju. Dana 13. srpnja Ivan Beneta postavljen je za zapovjednika, a Milan Perković za zamjenika zapovjednika 4. bojne. Odmah po pristizanju u Drniš, u suradnji s lokalnim
vlastima, pristupilo se popuni ljudstvom koje je obavilo liječničke preglede i testiranja. Logistička potpora obavljala se preko gospodarskih subjekata koji su se maksimalno uključili u opremanje postrojbe. Paralelno s prijemom ljudstva pristupilo se vojničkoj obuci svih pripadnika Bojne. Bojna je raspoređena po sljedećem: Zapovjedništvo, pristožerne postrojbe i 3. satnija u Drnišu (osnovna škola), 1. satnija Oklaj i 2. satnija Siverić. Zadaća Bojne bila je spriječiti prodor neprijatelja pravcem Knin – Drniš i Knin – Oklaj. Iz tog su razloga satnije raspoređene u Oklaju i Siveriću. Nakon zaduženja AP-7,62, na improviziranim se strelištima u Drnišu i Skradinu vršila obuka rukovanja i bojeva gađanja pješačkim naoružanjem. Izvršena je obuka u orijentaciji i kretanju na bojištu, a na području Siverića počelo je utvrđivanje položaja za obranu, kao i izviđanje i priprema za zauzimanje telekomunikacijskog objekta na Promini. Zapovjednik Bojne Ivan Beneta, u pripremi za obranu mjesta, uspostavlja suradnju s Policijom, Domom zdravlja, Željeznicom i svim važnijim gospodarskim subjektima. Krajem srpnja ustrojen je dio Zapovjedništva, Desetina veze, dvije pješačke satnije i dio Logističkog voda. Brojno stanje Bojne je oko dvjesto gardista i zapovjednika. Krajem srpnja zapovjednik Brigade donio je odluku o zamjeni 1. i 4. bojne. Naime, iz sastava 1. bojne velik je broj gardista raspoređen u ostale postrojbe što je utjecalo na stanje u Bojni. Dana 29. srpnja 4. bojna preimenovana je u 1. bojnu i tada je dobila i pripremnu zapovijed za borbenu zadaću na području Novigrad – Kruševo.
Izvor:
Monografija 4. GARDIJSKE BRIGADA HRVATSKE VOJSKE PAUCI
Ljudi svaka vam cast!!!