Početkom Drugoga svjetskog rata zapadna Europa masovno ili "tepih-bombardiranje" nije iskusila do svibnja 1940. i uništenja nizozemskoga grada Rotterdama. Zločin je bio utoliko veći što je grad sravnjen sa zemljom iako se praktički već predao.
Pripreme za invaziju Nizozemske počele su 9. listopada 1939.godine naredbom Adolfa Hitlera predradnjama za taktiku blitzkriga na zemlje Beneluksa. Rano ujutro 10. svibnja Luftwaffe je započeo desant na Haag. I to tako da su njemački avioni preletjeli cijelu Nizozemsku, kako bi obranu naveli na pomisao da je riječ napadu na Veliku Britaniju, te potom sa zapada udarili po željenim ciljevima. Oko 3000 njemačkih padobranaca lako je zauzelo aerodrome u okolici grada. No, nizozemska vojska, koja je stanje pripravnosti podigla čim je primijetila njemačke avione, spremno je dočekala invaziju te je istog dana porazila njemačke trupe. Nasuprot oko 500 poginulih Nizozemaca stajalo je oko 400 poginulih Nijemaca, ali i 1700 zarobljenih vojnika i 125 uništenih transportnih aviona. To je bila prva izgubljena bitka Trećeg Reicha, ali i prvi neuspio desant povijesti. Hitler je shvatio da je podcijenio žilavost nizozemske obrane, što je bio jak udarac za imidž do tada nepobjedivoga njemačkoga ratnog stroja. Ostatak njemačkih padobranaca povukao se prema Rotterdamu. Do tog trenutka Nizozemska se nadala da će moći ostati neutralna kao i u Prvome svjetskom ratu. Medutim, sa svojih 35 lakih oklopnih vozila, 135 aviona i 280.000 vojnika preko noći se našla na udaru 150.000 njemačkih vojnika, 159 tenkova i 1 200 aviona. Plan o zauzimanju Haaga i političkom obezglavljivanju Nizozemske je propao, pa su njemačke snage s juga krenule na vojni centar kraljevine, Rotterdam. Već 11. svibnja snage Wehrmachta probile su nekoliko nizozemskih obrambenih linija i počele napredovati prema gradu. Sljedeći dan Luftwaffe je bombardirao strateške ciljeve u Rotterdamu, posebno željezničke postaje, a to je bio trenutak u kojem je nizozemska kraljevska obitelj iz Haaga pobjegla u London.
Britansko kraljevsko zrakoplovstvo pokušalo je pomoći obrani Rotterdama te je grad 13. svibnja dočekao s njemačkim trupama na južnoj i utvrđenim nizozemskim trupama na sjevernoj obali rijeke Maas. Rotterdam je u tom trenutku branilo samo 7000 vojnika, od čega 1000 uvježbanih, a u zastarjelom arsenalu nalazilo se pedesetak teških strojnica. Njemački general Rudolf Schmidt za sljedeći je dan planirao napad tenkovima, bacačima plamena, padobrancima koji bi forsirali rijeku, sve uz pomoć zrakoplovstva i SS-ovih inženjeraca. Naknadno se tvrdilo da je general Schmidt od Berlina tražio Junkerse JU 87 ("štuke"), namijenjene preciznim napadima, ali da je zbog neobjašnjenih razloga dobio teške bombardere.
Povijesna je činjenica, medutim, da je general Schmidt 14. svibnja u 9 sati ujutro svom suparniku s druge strane pukovniku Pieteru W. Scharroou zaprijetio da će "uništiti grad", ako se branitelji smjesta ne predaju. Pregovori su potrajali, pa je general Schmidt u 13.15 Nizozemcima dao krajnji rok do 16.20 sati. Samo nekoliko minuta poslije branitelji su poslali poruku da se predaju, no u 13.27 ispostavilo se da su bombarderi već odavno bili na putu. General Schmidt više ih nije mogao zaustaviti. U samo 15 minuta na središte grada nasumce je bačeno 97 tona bombi. Na prostoru površine 2,6 km četvornih temeljito je porušena svaka od 25.000 zgrada. Bez doma je ostalo 80.000 ljudi, a zahvaljujući pravodobnom bijegu civila iz polumilijunskog Rotterdama poginulo je 1000 građana.
Razaranja tolikih razmjera bila su i osnovni razlog zašto se pod istom prijetnjom odmah predao i Utrecht, što je označilo kapitulaciju Nizozemske. Time je, kao jedno od sramotnijih poglavlja Drugoga svjetskog rata, o tvoreno razdoblje neselektivnoga masovnog bombardiranja u kojem su ginuli uglavnom civili. Nakon zločinačkog bombardiranja Guernice 1937., u španjolskom građanskom ratu, Luftwaffe se obrušio i na ostatak Europe, a s promjenom ratne sreće uskoro su od savezničkih zrakoplova jezivo stradavali i brojni njemački, a na kraju i japanski gradovi.
To je bila vojska (Wehrmacht)