Rusi u Pavelićevoj vojsci

Nedavno objavljena knjiga pod naslovom «Rusi i Ukrajinci u oružanim snagama Nezavisne Države Hrvatske 1941.-1945.» mladog ruskog autora Samcevića Andreja Andreeviča, otkriva senzacionalne podatke, koji do sada nisu bili poznati u javnosti, kako i na koji način su Rusi i Ukrajinci bili pripadnici Ustaške vojnice koji su odigrali važnu ulogu u Pavelićevoj vojsci u Drugome svjetskom ratu. Glavna svrha ove monografije jest cjelokupna i podrobna analiza službi i dužnosti imigranata iz istočne Europe (Rusa i Ukrajinaca) u redovima hrvatske vojske u razdoblju od 1941. do 1945. godine, a također i raznih poznatih biografija pojedinih vojnika.

"U posljednja dva desetljeća u raznim zemljama bivšeg SSSR-a postoji povećani interes o temama povezanima s kolaboracionizmom građana SSSR-a i predstavnika raznih nacionalnih emigracijskih zajednica u razdoblju Drugoga svjetskog rata", ističe autor Samcević napominjući kako je taj interes prvenstveno evidentan u suvremenoj povijesnoj literaturi koja je donekle problematična, jer se fokusira uglavnom na suradnju izbjeglica iz emigratskih sredina (ruske, ukrajinske, bjeloruske i dr.) s kolaboracionistima u redovima njemačkih oružanih snaga, te raznih nacionalnih jedinica za podršku koje su ustrojili Nijemci.

FOTO: Ukrajinski dragovoljci iz pomoćne postrojbe 369. pukovnije. Izvor: Obhođaš A., Mark J. Hrvatska legija. 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943. Zagreb, 2012.

"Rjeđe su istraživači i povjesničari pred sebe postavljali zadatak razmatranja aspekata kolaboracionizma emigranata s vojnim i političkim rukovodstvom Trećeg Reicha u predratnom razdoblju. Isto tako, vrlo malo pozornosti su posvećivali temama o službi Rusa i Ukrajinaca u oružanim snagama savezničkih zemalja Njemačke. Dovoljno je napomenuti to, što se ne može imenovati gotovo niti jedna znanstvena monografija na ruskom ili ukrajinskom jeziku koja je u cijelosti posvećena toj problematici", naglasio je Samcević objašnjavajući kako su ruske i ukrajinske vojne osobe bile u strukturama hrvatskih oružanih snaga tijekom cijele njezine povijesti.

"Mnogi od njih obnašali su dovoljno visoke i odgovorne dužnosti, posebno u strukturama ratnog zrakoplovstva i sanitetske službe. Vjerojatno neće biti pretjerano reći i to da su iskustva veterana I. svjetskog rata i Građanskog rata nesumnjivo bila od velike pomoći vojnim snagama Hrvatske. Iako mladi vojnici, često su se pokazali u borbenim okolnostima na najbolji način", otkriva u svojoj knjizi Samcević navodeći kako je posebno pitanje o službi Rusa u redovima elitne Ustaške vojnice, za koju su vojnici i časnici prolazili rigoroznu selekciju po raznim elementima, uključujući i nacionalno-rasne kriterije.

Autor ističe kako se mora napomenuti da se ne radi o nekim izdvojenim nacionalnim sastavima, kao što je to npr. bilo u analognim vojnicama njemačkih postrojbi SS-a, već o visoko kvalitetnim časnicima i vojnicima koji su se borili rame uz rame sa svojim hrvatskim sugrađanima, ne samo pod zapovjedništvom Hrvata nego su im i sami zapovijedali. Sudbina tih vojnih osoba, koje su preživjele rat, bila je vrlo raznolika. Jedni su tiho preživjeli svoj vijek u socijalističkoj Jugoslaviji, drugi su bili likvidirani odmah po završetku rata, a treći su se raspršili po raznim zemljama svijeta, najviše u SAD i države Južne Amerike. Neki su bili više ili manje aktivni u društvenom životu svojih nacionalnih zajednica, a drugi nisu.

FOTO: Poglavnik NDH Ante Pavelić tijekom obilaska dijela 1. kozačke divizije. Zapovjednik divizije general Helmut von Pannvic predstavlja mu jednog od boraca. Treći s desna u pozadini – Sergej Špakovskij. Izvor: Timofejev A.J. Ruski faktor . Drugi svjetski rat u Jugoslaviji 1941 – 1945 / A. J. Timofejev m., 2010.

"Kada se govori o motivaciji kojom su se rukovodili ti ljudi, možemo samo izvoditi pretpostavke u pojedinim konkretnim slučajevima. Aleksej Timofejev je napisao da su ruski časnici bivše jugoslavenske vojske koji su pristupali u redove Domobranstva uglavnom bili oženjeni Hrvaticama. Međutim, ta konstatacija po dostupnim činjeničnim podacima „ne drži vodu“. Iako je broj tih ljudi bio značajan i za nekoga je vjerojatno taj čimbenik i bio odlučujući razlog za pristupanje u redove hrvatske vojske, ne može se generalizirati na većinu ostalih", dodao je Samcević po čijem mišljenju, ruski i ukrajinski pripadnici Domobranstva mogu se razdijeliti na nekoliko osnovnih skupina. Neki od njih bili su profesionalni vojnici za koje je vojna služba bila jedino moguće sredstvo za prehranjivanje njih i njihovih obitelji, a pitanje o konkretnoj vojsci u kojoj bi trebalo služiti bilo je sekundarno.

"Precizno se može potvrditi da su postojali i uvjereni protivnici nezavisne Hrvatske i općenito zemalja Osovine, iz redova „antifašista“ i „sovjetskih patriota“, koji su službu u hrvatskom Domobranstvu smatrali samo mogućnošću izbjegavanja ratnog zarobljeništva i čekali su pogodan trenutak za prelazak na stranu mnogobrojnih protivnika NDH. No neosporna je i činjenica da je treća skupina, tijekom godina provedenih u emigraciji, Hrvatsku počela prihvaćati kao svoju zemlju, iskreno se emotivno vezujući uz njezin narod i s puno samoodricanja služili su ustrojavanju njezine nezavisnosti i stvaranju njezinih oružanih snaga. Pri tome, mnogi nisu zaboravili niti svoje korijene u rodnim zemljama – Rusiji i Ukrajini, idejno vodeći borbu protiv omražene im sovjetske države, koju su smatrali gorim neprijateljem svojih naroda i s kojim su se svojevremeno sukobili oni sami ili njihovi očevi", tvrdi Samcević koji smatra da se ovaj uradak ne može smatrati konačnim.

FOTO: Grupa časnika 369. pukovnije na Istočnom bojištu. Drugi s desna – poručnik Aleksandr Filatev. Obhođaš A., Mark J. Hrvatska legija. 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943. Zagreb, 2012.

"Neophodna su još dugotrajna i marljiva istraživanja po mnogim aspektima problematike – potrebno je objelodaniti različite detalje iz biografija pojedinih vojnika i časnika u prijeratnom i poslijeratnom razdoblju, okolnosti provedbe njihove službe tijekom rata i otkriti imena ostalih vojnih osoba iz njihove kategorije. Nužno je detaljnije osvijetliti ratni put Ukrajinskog legiona, a isto tako okolnosti povezane sa sovjetskim dragovoljcima – „Hivi“, koji su ušli u sastav 369. hrvatske pukovnije na Istočnom bojištu. Nadajmo se da povijesničari neće zanemariti ovo izuzetno složeno i proturječno pitanje iz zajedničke povijesti naših triju naroda – ruskog, ukrajinskog i hrvatskog", naglasio je Samcević koji je nakon dugog i temeljitog istraživanja došao do saznanja kako suradnja ruske i ukrajinske emigracije iz Hrvatske nije završila 1945. godine – ona se produžila znatno kasnije.

"Ti su se ljudi u raznim razdobljima teške povijesti regije igrom sudbine dugo nalazili na području Hrvatske i Bosne do početka Drugoga svjetskog rata i premda su bili povijesno udaljeni od svoje domovine nisu izgubili svoj nacionalni identitet, te su nastavili živjeti u relativno izoliranim zajednicama čuvajući svoj način života, kulture i tradicije.Jedna od takvih skupina je bila i ruska emigracijska manjina koja se preselila na Balkan kasnije od drugih, ali pritom nije zauzela posljednje mjesto u hrvatskom društvu", napisao je Samcević u dvojezičnoj knjizi, na hrvatskom i ruskom jeziku, koju je objavila nakladnička kuća Despot Infinitus iz Zagreba. Knjigu možete naručiti uz 20 posto popusta na web-knjižari nakladnika.