Poštovane čitateljice, poštovani čitatelji, pred vama je novi posebni broj magazina “Vojna povijest”. Prošle godine izašla su dva posebna broja, jedan je bio posvećen operaciji “Oluja” u kolovozu, a drugi obljetnici obrane i pada Vukovara u mjesecu studenome. Veliko mi je zadovoljstvo da treći posebni broj VP-a na jednom mjestu donosi sve što bi trebali znati o Sinjskoj alci, hrvatskoj viteškoj igri koja se igra još od kraja 18. stoljeća, a sve u spomen na pobjedu branitelja sinjske tvrđave koju su obranili od osmanlijskih osvajača 14. kolovoza 1715. godine. Tako će se 2015. godine navršiti i točno 300 godina od ove sinjske bitke i poraza Osmanlija.
O Sinjskoj alci često se čuje, posebice svake godine uoči i za vrijeme održavanja trke koja se prenosi i na TV ekranima. A posebnu pozornost svih ovih godina privlačili su političari različitih provenijencija koji su često Alku koristili za političke svrhe, za politikantstvo. A Alka nije politička igra, ona je viteška igra, kulturni događaj, dio hrvatske vojne povijesti i baštine. I kao takva obrađena je u ovom posebnom broju. Za to posebnu zahvalnost dugujem kolegi Stjepanu Bekavcu koji je napisao sve tekstove i priložio sve ilustrativne materijale. Na ovaj način na jednome mjestu imate sve informacije o Sinjskoj alci i o svemu što je s njome povezano.
Sinjsku je alku prije televizije, interneta i UNESCO-a u svijet lansirao hrvatski književnik Dinko Šimunović. Njegov roman “Alkar“ doživio je preko 200 izdanja i preveden je na nekoliko stranih jezika. Tako je još 1926. godine „Alkar“ preveden na esperanto, a četiri godine kasnije i na njemački jezik. No svakako je najinteresantnije bibliofilsko izdanje „Alkara“ na kineskom jeziku iz 1936. i objavljeno u Šangaju. Zanimljivo je kako kineski prijevod „Alkara“ nije došao s hrvatskog jezika već s esperanta. Tijekom vremena uslijedili su prijevodi ne sve veće svjetske jezike i doživjeli nekoliko izdanja. Godina 1933. na poticaj odbora za proslavu Šimunovićeva 60. rođendana izašlo je jubilarno izdanje „Alkara“ s predgovorom Vladimira Nazora.
Ljubavna priča prožeta junačkom tradicijom cetinskog kraja temeljnica je Šimunovićeva „Alkara“. U vrtlogu strasti harambaše Rašice i njegova sina Salka prema istoj djevojci Marti, pobjeđuje kult viteštva, junaštva i muževnosti. Slikovito i realistično prikazana viteška igra, kojoj su bila nazočna sva tri glavna lika u različitim ulogama – Rašica kao natjecatelj, Salko kao njegov nevoljki pomagač i naposljetku Marta kao osjetljiva promatračica – poprište je i druge natjecateljske utrke – ljubavne utrke istih likova. Ta se utrka vodila uz jedinstveno pravilo – pobjednik u alki pobjeđuje i u ljubavi. Rašica i Marta kao pobjednički par, potvrdili su Šimunovićevu tezu o neizbježnoj pobjedi kolektivizma i tradicijskih običaja, kojima autor nije vidio premca. I upravo tradicija i zajedništvo koje izvire iz Alke predstavlja mali kristal u kojem je moguće čitati duh Grada i krajine i život njegova puka. Puka u kojeg nema promjene, kako je na samrtnoj postelji Dinko Šimunović pripovijedao Vladimiru Nazoru.