Srpska strana doživjela je medijski poraz

Nakon neuspješnih akci­ja deblokade Sarajeva u 1992. godini, zapovjed­ništvo 1. korpusa odlučuje se na stabiliziranje kakve-takve veze grada sa slobodnim područji­ma preko Hrasnice, Igmana i Bje­lašnice. Postalo je jasno da će se morati tražiti altemativna komu­nikacija grada i ostatka slobod­noga područja. Još jedan događaj ubrzao je ovakve planove. Naime, 8. siječnja 1992. godine na putu od zračne luke „Butmir" do grada, u Kasindolskoj ulici koja se nalazi iz­među Neđarića i Ilidže, ubijen je od strane srpskih snaga u transporte­ru UNPROFOR-a potpredsjednik Vlade BiH Hakija Turajlić. Stoga se hitno pristupilo prokopavanju sa­rajevskog tunela ispod piste zračne luke koji će povezati Dobrinju i Bu­tmir, tj. grad sa slobodnim područ­jem. Radovi su počeli 29. siječnja, a završeni 30. srpnja 1993. kada je tu­nel probijen. Tunel su projektirali inženjeri Nedžad Branković i Fadil Šero. Sve do kraja opsade sarajev­ski je tunel bio jedina veza Sarajeva s ostatkom svijeta. Kroz njega su u grad ulazili vojnici, oružje, strjeljivo, hrana i lijekovi.

Sredinom ožujka 1993. godine ope­rativna grupa iz Visokog prelazi u sastav 3. korpusa Armije BiH sa sje­dištem u Zenici. Na vanjskom obru­ču Sarajeva između snaga Armi­je BiH iz Visokog i Pazarića i snaga HVO-a iz Kiseljaka i Kreševa vlada očito nepovjerenje, a ubrzo počinje i bošnjačko-hrvatski sukob u sre­dišnjoj Bosni. U proljeće 1993. go­dine nakon srpske ofenzive na Go­ražde prekinuta je veza Goražda sa slobodnim područjima srpskim zauzimanjem prijevoja Grebak. U isto vrijeme srpske snage zauzirna­ju Ravni Nabožić, bitnu kotu kod Visokog. Također, srpske snage na­stavljaju napade na jahorinsko-tre­skavičkom pravcu. Armija je BiH 30. svibnja 1992. izvršila napad iz grada na plato Trebevića, ali je napad bio neuspješan s velikim gubitcima. Si­tuacija se dodatno usložnjavala za branitelje Sarajeva nakon otvore­noga sukoba s HVO-om u središnjoj Bosni te očekivane ofenzive srp­skih snaga na općinu Trnovo. Dana 8. lipnja 1993. na čelo Armije BiH postavljen je general Rasim Delić umjesto dotadašnjega zapovjedni­ka Armije BiH generala Sefera Hali­lovića koji je bio načelnik Vrhovno­ga zapovjedništva Armije BiH. U ljeto 1993. godine počinje velika srpska ofenziva na Trnovo, Bjelaš­nicu i Igman. Zauzimanjem Igma­na i Hrasnice srpske bi snage zatvo­rile dvostruki obruč oko Sarajeva (vidjeti kartu vanjskoga i unutraš­njega prstena opsade). Srpske sna­ge vrše snažan napad i na sam grad na pravcu Žuči, Mijatovića kose te Stupa. Dana 12. lipnja 1993. na Mi­jatovića kosi gine zapovjednik Safet Isović, a samo pet dan kasnije, 17. lipnja 1993., gine i legendarni zapo­vjednik Safet Zajko. Dana 27. srpnja 1993. život će izgubiti u borbama za Golo brdo na Žuči veliki borac i za­povjednik Enver Šehović. U samo mjesec i pol dana Sarajevo je izgu­bilo tri sposobna i hrabra zapovjed­nika.

Dana 11. srpnja 1993. srpske sna­ge zauzimaju prijevoj Rogoj, naselje Delijaš na Jahorini te je time obrana Trnova izgubila svaki smisao. Na­kon prodora srpskih snaga na šire područje Bjelašnice i zauzimanja sela Ledići, Dujmovići i Dejčiči, sna­ge Armije BiH ustrojavaju novu crtu obrane pravcem Strajišta- Poskok - Runjeva glava - Bukovača. Dana 17. srpnja 1993. godine srpske snage zauzimaju važnu kotu na Igmanu, Golo brdo. Narednoga dana, srpske su snage zauzele i zapalile selo Rakitnicu. Dana 1. kolovoza 1993., helikopterskim desantom na vrh Bjelašnice, srpske su snage ovlada­le ovom planinom. Iako je dva dana prije probijen sarajevski tunel te je kroz njega obrani Igmana upućeno pojačanje iz grada u razini jednoga bataljona, 2. kolovoza 1993. obrana se Igmana zapravo raspala.

Tada "na scenu" stupa politika. Budući da su u tom trenutku vođeni mirovni pregovori u Ženevi, Alija je Izetbegović ispred bosanskoher­cegovačke strane 2. kolovoza na­pustio pregovore te uvjetovao da­Iji nastavak pregovora prekidom srpske ofenzive. Radovan je Karad­žić ispred srpske strane 5. kolovo­za 1993. pristao strateške točke na Igmanu i Bjelašnici prepustiti nad­zoru UNPROFOR-a. Tako je okončana najjača srpska ofenziva na Sa­rajevo kojomje osobno zapovijedao optuženik za ratne zločine u Hrvat­skoj i BiH, general Ratko Mladić. Crte obrane u narednom su razdo­blju stabilizirane te se pristupilo oš­trijem načinu uvodenja discipline u jedinice 1. korpusa Armije BiH. Za početak je ugašena operativna grupa Igman te su s igmanskog pla­toa odstranjeni kriminalni elementi unutar Armije BiH. Točnije, na Igmanu su u ovom razdoblju raz­bijene snage Jusufa Prazine koji je maltretirao pripadnike Armije BiH. Tom je prilikom poginuo Samir Kafedžić - Kruško. Takoder, unu­tar obruča vojne i policijske snage obračunale su se s kriminalnim ele­mentima 10. brdske brigade. Tom je prilikom likvidiran i njezin zapo­vjednik Mušan Topalović - Caco.

Nastavak teksta (feljtona) čitajte na stranicama Vojne povijesti.