Prije gotovo 70 godina, uoči samog kraja Drugoga svjetskog rata, na istoku Hrvatske odvijala se bitka koja je predstavljala najznačajnije i najveće izravno sukobljavanje istočnih dobrovoljačkih postrojbi Wehrmachta i redovitih postrojbi Crvene armije tijekom ovog rata. Riječ je o dijelovima 1. kozačke konjičke divizije koji su se zajedno s oružanim snagama NDH sukobili s 233. pješačkom divizijom Crvene armije te glavninom VI. i X zbora NOVJ. Još ni sada, nakon toliko vremena, unatoč više osvrta u jugoslavenskoj, kao i ruskoj i drugoj inozemnoj literaturi, ova tema nije u potpunosti istražena.
U nizu radova zapadnih autora ove su borbe predstavljene krajnje površno te uz brojne i očite pogreške. Tako, po podacima njemačkog istraživača Joachima Hoffmanna, "kozaci pretendiraju i na potpuno uništenje sovjetske 133. gardijske pješačke divizije kod Pitomače, zapadno od Virovitice, 25. prosinca 1944. " Francuski povjesničar François de Lannoy točno datira borbu kod Pitomače (26. prosinca). Međutim, govoreći o snagama Crvene armije i njezinih saveznika koji su sudjelovali u borbi, spominje 133. pješačku diviziju "Staljin", ojačanu postrojbama Tita i bugarske vojske, procjenjujući njihovu ukupnu brojnost na oko 18 000 ljudi, kozačke postrojbe naziva "2. divizijom", ni riječju ne spominje hrvatske postrojbe i navodi potpuno nevjerojatnu tvrdnju po kojoj je "službenim zapovjednikom bio zapovjednik divizije potpukovnik von Schultz, no za taktičku operaciju odgovarao je Ivan Kononov". Međutim, najlošiji rad na ovu temu zacijelo je onaj britanskog autora Petera Huxley-Blythea.
Tim se zbivanjima pozornost posvećivala i ruskojezičnoj povijesnoj literaturi. Tu posebno treba spomenuti radove istraživača Kirilla Aleksandrova, kao i Alekseja Timofejeva i Pjotra Krikunova. Međutim, u njihovim radovima isto su tako prisutne brojne netočnosti. Nešto su bolji radovi jugoslavenskih autora, poput Rade Bulata koji u svojoj knjizi „Deseti 'Zagrebački' korpus NOVJ“ posvećuje dosta pozornosti ovim zbivanjima, ali ih iznosi dosta jednostrano i bez detaljnijeg uvida u djelovanje suprotne strane. Svrha ovog rada upravo je iznošenje što detaljnijeg prikaza djelovanja kozačkih postrojbi u Podravini.
Vremenski okvir ovog djelovanja ograničen je na razdoblje od početka prosinca 1944., kad je započelo prebacivanje tri ojačane kozačke pukovnije 2. kavkaske kozačke konjaničke brigade na područje operacija oko Virovitičkog mostobrana, do prvih dana siječnja 1945., kad su posljednje sovjetske postrojbe napustile ovo područje i povukle se na teritorij Mađarske.
U noći s petog na šesti listopada 1944., postrojbe VI. i X. zbora NOVJ (ukupne snage deset brigada) krenule su u sveobuhvatni napad u Podravini. Otpor su im pružali izolirani i malobrojni garnizoni gradova, koji su se sastojali uglavnom od pripadnika ustaških postrojbi, u većini slučajeva uz potporu lokalne milicije. Unatoč upornom otporu potonjih, partizanske su snage u nekoliko dana uspjele zauzeti mjesta Viroviticu, Kloštar, Pitomaču, Đurđevac i Novigrad, nanoseći pritom teške gubitke hrvatskim postrojbama. U napredovanju su partizani imali topničku podršku, a za uništavanje utvrđenih točaka koristili su bacače granata PIAT dobivene od Britanaca.
Do preokreta je došlo sredinom istog mjeseca, kad su oružane snage NDH pod zapovjedništvom ustaškog pukovnika Rafaela Bobana (V. stajaći djelatni zdrug Ustaške vojnice i neki dijelovi Poglavnikova tjelesnog zdruga, ukupne snage oko 2000 ljudi) uspjele odbiti napad višestruko brojnijih snaga NOVJ (oko 15 000 ljudi i 23 topnička oruđa različitih kalibara) na Koprivnicu, nanijevši im pritom teške gubitke.
Nakon toga su snage VI. i X. zbora NOVJ koncentrirane na širem području Virovitice i nastavljene su borbe za ovladavanjem ovim područjem, nazvanog Virovitičkim mostobranom. Napredovanje postrojbi Crvene armije na teritoriju susjedne Mađarske i njezin izlazak na mađarsko-hrvatsku granicu na Dravi činilo je ovo stanje još opasnijim za snage Osovine, s obzirom na to da je postojanje velike sovjetsko-partizanske grupacije na tom području predstavljalo izravnu prijetnju za središnje područje Hrvatske, uključujući i glavni grad Zagreb, te za pozadinu Srijemskog bojišta.
U toj je situaciji njemačko zapovjedništvo odlučilo za uništenje ovog mostobrana upotrijebiti i dijelove 1. kozačke divizije.
Na ovu glavnu temu broja odlično se nadovezao nastavak serijala o njemačkim generalima u borbama protiv partizana u NDH, a još je ranije za ovaj broj bio u planu upravo general-poručnik Waffen-SS-a Helmuth Pannwitz koji je kraj rata završio kao zapovjednik XV. SS kozačkoga konjaničkog zbora! Von Pannwitz je također sudjelovao u borbama za Virovitički mostobran. Uglavnom, vrhunski nastavak na opću priču o Virovitičkom mostobranu i Kozacima.
I treća tema koja se odlično nadovezuje na glavnu jest četvrti dio serijala o novim prilozima za povijest Ustaške vojnice, i to baš krvava bitka za Koprivnicu u listopadu 1944. godine, u magazinu prvi put dosad najdetaljnije raščlanjena, koja je izravno prethodila borbama za Virovitički mostobran.
Sve o ovim i drugim temama pročitajte u novom 41. broju VP-a, magazina za vojnu povijest, koji je od 4. kolovoza na kioscima za samo 19,99 kuna.
Iz novog broja
VI i X zbor NOVJ? niti jedna vojna formacija novj se nije nazivala zbor.