Sve o artiljeriji Srednjega vijeka

Moćne grčke i rimske bacačke sprave dokazale su i potvrdile kako budući ratovi više neće biti zamislivi bez artiljerije. Iako će pješaštvo zadržati pravo „posljednje riječi“, artiljerija će preuzeti ulogu teškog malja koji odbija napadača ili uništava zaklon branitelja, izlažući ga na milost i nemilost drugim rodovima vojske. Nikakve izglede više neće imati oni koji zaostaju s razvojem vojne tehnologije, za lijene i samodopadne: opstat će samo oni koji budu neprestano usavršavali svoja oružja, čiji mačevi budu oštriji i katapulti snažniji. Heron Aleksandrijski, govoreći o strašnim balistama koje su rimskim centurijama pomogle da prošire Rimsko Carstvo kroz divljine barbarskog svijeta, rekao je da će njihovo tehnološko savršenstvo ujedno značiti i kraj svih ratova: pa tko bi još uopće htio ratovati suočen s takvom razornom moći? No očito je inženjerski genij zaboravio da nije u ljudskoj prirodi miriti se s porazom pa je utrka u naoružanju nesmiljeno nastavljena. Jedina je razlika bila u tome što je postalo sve teže i teže izboriti pobjedu i kasnije je očuvati: u nezaustavljivoj borbi između onih koji grade obrambene zidove i onih koji ih ruše, pobjednik će uvijek biti onaj koji je spreman više uložiti u svoju vojsku.