Talijani u petoj ofenzivi na Soči

Velika bitka za Verdun, započeta u veljači 1916, bila je u punom jeku. Do početka ožujka 1916. godine francuske snage dopremile su znatna pojačanja na Verdensku bojišnicu, a njemačko napredovanje bilo je zaustavljeno uslijed francuskih protunapada. Njemačkom zapovjedništvu krajem ožujka postalo je jasno da neće biti moguće osvojiti verdunsku tvrđavu. Falkenhaynov plan iscrpljivanja francuske vojske na Verdunu iscrpljivao je podjednako obje zaraćene vojske i umanjivao mogućnosti operacija na drugim područjima, kako za braniteljsku tako i za napadačku stranu.

Prekrcani vlakovi s Verdenske bojišnice odvozili su francuske zarobljenike u unutrašnjost Njemačke. Dok su prvim vlakovima pristizali zarobljenici koji su svojim izgledom odavali da je riječ o prvoklasnim vojnicima, nastavkom njemačke ofenzive slika zarobljenika bitno se izmijenila. Umjesto iskusnih vojnika, vlakovi su počeli prevoziti zarobljene osamnaestogodišnjake koji još nisu ni stigli proći vojnu izobrazbu. Više nije bilo nikakve sumnje u to da je Francuska teško krvarila i da će joj saveznice uputiti prijeko potrebnu pomoć. Prema uvjetima druge savezničke konferencije u Chantillyu, iz prosinca 1915. godine, Rusija, Francuska, Velika Britanija i Italija postigle su dogovor o zajedničkoj strategiji u borbi protiv Središnjih sila, kojima je cilj bio pokretanje istovremenih napada u proljeće 1916. godine.

Njemački napad na Verdun potaknuo je sile Antante na djelovanje i prije planirana vremena kako bi se olakšao pritisak na Verdensku bojišnicu. U ožujku 1916. svoje obveze prema saveznicima izvršile su Italija i Rusija, dok je britansko sudjelovanje izostalo sve do lipnja 1916. godine, premda se cijela ideja temeljila na Churchillovoj strategiji da se Središnje sile trebaju smatrati jedinstvenom tvrđavom te se rješavanju tog problema treba pristupiti prema strategiji napada na utvrđeni grad...

Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. ožujka na svim kioscima!