Talijanska vojska u Puli 1918. - 1943.

S krajem Prvoga svjetskog rata i raspadom Austro-Ugarske Monarhije Pula je prestala biti glavna ratna luka jedne države i prešla je u drugorazredni položaj u vojnoj strukturi Kraljevine Italije.

Prijelaz Pule kao grada planiranoga i organiziranoga da podržava veliki austrougarski arsenal u ruke Italije doveo je do njegovih dubokih političkih, ekonomskih i strateških transformacija, kao i u polju svakodnevnoga života. Arsenal je dijelom pretvoren u privatno brodogradilište te se uspostavom skromnijih industrija i manufaktura pokušalo nadomjestiti vrela razvoja izgubljena nakon 1918. godine. U vojnoj sferi Italija je pokušala nadomjestiti izgubljenu važnost bivše glavne ratne luke jedne velike europske sile pomoćnim vojnim aktivnostima, kao što je uspostava škola za vojnu obuku, pogotovo vezanih za mornaricu.

Dana 5. studenoga 1918. talijanske postrojbe počele su ulaziti u Pulu. Uslijedilo je privremeno razdoblje vojne uprave. Rapalskim ugovorom iz 1920. godine između Italije i Kraljevine SHS ozakonjeno je pridruživanje (aneksija) novih područja Kraljevini Italiji, a 1923. godine stvorena je Provincija Istra sa sjedištem u Puli. U listopadu 1922. godine dotadašnji „liberalni“ režim u Italiji zamijenjen je fašističkom vladom Benita Mussolinija, koja će s godinama koje će slijediti sve više dobivati totalitarni karakter. Nakon ulaska Italije u Drugi svjetski rat u lipnju 1940. godine i niza poraza na gotovo svim bojištima, 8. rujna 1943. stupit će na snagu njezina kapitulacija. Za Pulu je to značilo predaju postojeće talijanske vojske u gradu snagama njemačkoga Reicha. No to je tema za jednu buduću analizu. 

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2020.