Starorimski vojskovođa, političar i sedmerostruki konzul Gaj Marije umro je u Rimu 13. siječnja 86. pr. Kr. Bio je siromašna podrijetla i neuk, ali odličan vojnik i vrstan general. Pripadao je pučkoj stranci, ali i zbog pomanjkanja grčkog obrazovanja nikada nije prihvaćen u aristokratske krugove. Zbog toga je, unatoč velikim vojnim uspjesima, patio od osjećaja inferiornosti i ljubomore koja je jednako stajala glave njegove neprijatelje i prijatelje. No povijest ga najviše pamti po reformi rimske vojske, koja je stvorila Rimsko Carstvo. Još prije reforme Marije je uspješno ratovao protiv numidijskoga kralja Jugurte i ugušio pobunu u Španjolskoj, no kada su germanska plemena Cimbri i Teutonci upali u Galiju i krenuli na Rim, legije ih nisu uspjele zaustaviti.
Do tada je vojska bila organizirana po imovini i dobi, dobro uvježbana, ali neprofesionalna. Vodeći politiku takozvane obrambene agresije – u strahu od neprijatelja napasti prvi – Rim se neprekidno širio. Postalo je jasno da neprofesionalci vodeće velesile više ne mogu pokriti potrebe sve veće države. Gaj Marije stoga je u legije privukao i najsiromašnije Rimljane, dao im opremu i plaću te skratio vojni rok na 16 godina nakon kojih bi veteranima dodijelio zemlju. Legionare je obučavao kao gladijatore, a radi veće manevarske brzine i borbenosti svakome je na leđa uprtio prtljagu pa su ih podrugljivo zvali »Marijeve mule«. Kad su postali veterani, Marije se osobno pobrinuo da svaki dobije zemlju. Tako je nastala plaćenička vojska koja je od tada svoju vjernost dugovala zapovjedniku, a ne Rimskoj Republici. Vojskovođe su u njoj imale moćno oružje kojim su se počele samovoljno koristiti, u borbi za vlast. Učinkovitost reforme odmah se pokazala, Marije je najprije porazio Teutonce, a nekoliko mjeseci kasnije i Cimbre kraj Vercellaea. Osim ovih reformi Marije se u bitkama sve više oslanjao na savezničke trupe. Zbog toga su i Italici počeli tražiti rimsko građansko pravo. Marije ga je nekim istaknutim italskim veteranima dao i primio ih u veteranske kolonije, ali to nije smirilo nezadovoljstvo. Narodi srednje i južne Italije osnovali su konfederaciju te je buknuo Saveznički rat. Situacija se smirila tek kad je izglasan zakon kojim se rimsko građansko pravo daje svim Italicima koji ga žele. Kada je zatim izbio rat s pontskim kraljem Mitridatom IV. za pokrajine Bitiniju i Kapadociju u Maloj Aziji, Senat je zapovjedništvo dodijelio Korneliju Luciju Suli, koji se istakao borbama protiv Italika u Savezničkom ratu.
No rimski narod i italski saveznici više su voljeli Gaja Marija jer nije bio patricij i brinuo se za svoje veterane, pa je narodni tribun njemu dodijelio zapovjedništvo. Sula je stoga sa svojim trupama prodro u Rim i u prvom građanskom ratu ubio narodnog tribuna. Marije se povukao iz Italije u Afriku, a Sula je smirio Rim i krenuo na Istok. Dok je Sula ratovao protiv Mitridata, Marije se vratio u Rim i uz pomoć Lucija Kornelija Cine preuzeo vlast te pogubio Suline pristaše. Ipak, nije mogao uživati u uspjehu jer je umro nekoliko dana poslije.