Na današnji su dan Sjedinjene Američke Države sa svojim nosačima zrakoplova razbile japansku flotu u Bitki za Filipinsko more, piše History.com
Japanu je bilo veoma važno zadržati Marjansko otočje zbog zrakoplovnih baza u Saipanu, Tinianu i Guamu. Američke su postrojbe već napale Saipan nakon iskrcavanja 15. lipnja. Američka 5. flota kojom je zapovijedao admiral Raymond Spruance krenula je iz smjera Maršalskog otočja kako bi dala podršku tijekom invazije na Saipan i ostale otoke. Međutim, japanski admiral Ozawa Jisaburo odlučio je napasti američku flotu. Poslao je 430 zrakoplova u napad. Ovo će postati najveća bitka nosača zrakoplova u ratu. SAD je ubrzo korištenjem radara shvatio da Japanci napadaju te je srušio preko 300 zrakoplova i potopio 2 japanska nosača. U isto vrijeme, američki su gubitci bili 29 zrakoplova. Amerikanci su dali smiješan naziv ovom rušenju japanskih zrakoplova - "turkey shoot".
Admiral Ozawa, vjerujući da su njegovi izgubljeni avioni sletjeli na pistu u Guamu, ostao je na svojoj poziciji u Filipinskom moru te je tako "pustio" da ga Amerikanci napadnu po drugi puta. Ovim je napadom zapovijedao admiral Mitscher u kojem je srušeno 65 japanskih zrakoplova te je potopljen jedan nosač. Sveukupno su Japanci izgubili 480 zrakoplova, tri četvrtine ukupne snage. Američka dominacija na Marjanskom otočju postala je stvarnost.
Nedugo nakon bitke, američki su marinci penetrirali dublje u Saipan. Dva zapovjednika na otoku, admiral Nagumo i general Saito, počinili su samoubojstvo u očajničkom pokušaju da okupe preostale japanske snage. Uspjeli su u tome. Te su postrojbe počinile "masovno samoubojstvo" tako da su napale američke linije. Poginulo ih je 26 000 dok su Amerikanci izgubili 3 500 vojnika. Tijekom srpnja SAD je osvojio otoke Tinian i Guam.
Premijer japanske vlade Hideki Tojo dao je ostavku nakon sramotnog i velikog poraza kojeg mnogi povjesničari opisuju kao prekretnicu u ratu na Pacifiku.
>>Pet zanimljivosti o Drugome svjetskom ratu koje niste znali
Prekretnica na Pacifiku je bila bitka kod Midwaya, gdje su japanci izgubili 4 nosača aviona (dva največa, Kaga i Akagi), te večinu iskusnih pilota. Ovo na Marianskim otocima je bila samo točka na i. Amerikanci su tada u borbu uveli lovce F6F Hellcat koji su bili brži i jači od japanskih A6M Zeroa, kojima su uptavljali neiskusni piloti. Rezultat nije mogao biti drugačiji. U dva dana (19. i 20.06.1943.) "velikog lova na purane" Amerikanci su izgubili 123 aviona (80 palo u more zbog nedostatka goriva), a Japanci između 550 i 650 (točan broj se nikada nije utvrdio). Sam naziv "turkey shot" (pucanje na purane) je nastao kada je 19.06. grupa od 27 Hellcata presrela grupu od 49 Japanskih aviona iznad Orote Fielda i oborila čak 30, a ostali su pretrpjeli ozbiljna oštećenja. Amerikanci nisu imali gubitaka.