Vo Nguyen Giap rođen je 1911. godine u Anammu, koja je, uz Tonkin i Kočinkinu, jedna od tri tamošnje vijetnamske pokrajine. Kao buntovni mladić aktivni je apologet antikolonijalnog političkog pokreta (francuska kolonijalna prevlast u Indokini perzistira još od kraja 19. stoljeća) te pristaša demonstracija protiv terora francuskih trupa. Studirao je ekonomske znanosti na Sveučilištu u Hanoiju, a poučavao je i povijest pod političkim utjecajem i znanošću vojne tehnike Mao Ce Tunga koji je zapisao da je „politička indoktrinacija, terorizam i gerilsko ratovanje pretpostavka uspješne revolucije“. Njegova majka, sestra i otac su ubijeni od strane francuskih vlastodržaca, dok mu je žena mučena i ubijena u tamošnjem francuskom zatvoru. Nakon okrutnih događaja po njegovu obitelj general Giap bježi u Kinu i upoznaje Ho Ši Mina s kojim u kolaboraciji osniva frontu za neovisnost Vijetnama (Vietminh). Nakon Kineskog građanskog rata 1949. godine i pobjede Mao Ce Tunga nad Čang Kaj Šekom, Vietminh je pod modusom operandijem generala Giapa dobio sigurnu bazu za obučavanje i mobiliziranje vojnika-gerilaca.
Već prije, temeljem sporazuma u Potsdamu razoružavanje japanskih vojnih jedinica sjeverno od sedamnaeste paralele je provela kuomintanška kineska vojska, koja je sredinom rujna umarširala na sjever Vijetnama. U 1945. Ho Ši Min proglašava Demokratsku Republiku Vijetnam, a nakon Drugog svjetskog rata čangrizava Francuska će, perpetuiravši svoje aspiracije za kontrolom nad Vijetnamom izazvati Prvi indokineski rat (1946.-1954.). Francuska će, odveć iscrpljena moralno, financijski i vojno nakon Drugog svjetskog rata samo u periodu od '46 do '52 izgubiti 90,000 svojih trupa. Zadatak u kojem će oštroumni i hrabri general Giap pokazati svoj neoubičajeni talent dobio je u bitci kod Dien Bien Phua 1954 godine. To selo se nalazi u širokoj kotlini okruženoj brežuljcima u sjevernom Tonkinu. Dien na vijetnamskom znači „velik“, Bien „granica“, a Phu „glavno administrativno središte“, a Francuzi su ga zvali „noćna posuda“ zbog velike količine kiše koja ga je konstantno zalijevala, a koja je pri tome onemogućavala polijetanje francuskih aviona. Tako je Dien Bien Phu postao poprište indokineskog sukoba prema odluci francuskog generala Henrija Navarrea, koji je, kako bi blokirao put Vietminhu do njihovih stacionara u Laosu, zaposjeo utvrdu Dien Bien Phu. Njegova strategija „plan Castor“ predviđala je namamiti Vietminh na čelu sa generalom Giapom u konfrontaciju koja je udaljena od logističkih baza Vietminha. Od studenog 1953. Francuzi su avionima prebacili u Dien Ben Phu oko 15.000 vojnika naoružanih teškim topništvom. U tom trenutku, general Giap, dok je čekao pojačanja, napao je francusko pješaštvo koje je prenosilo artiljeriju kroz neprohodne šume i avionsku pistu koja je služila za francusku opskrbu. Prema nekim autorima, general Giap je navodno naredio vojnicima da iskopaju rovove i njima opkole Francuze. Potom se prešlo na taktiku „artičoke“ koja je podrazumijevala osvajanje jedne po jedne točke vanjske utvrde prije napada na središnjicu utvrde. General Navarre je, nakon što je shvatio da je u zamci, odmah zatražio pomoć od SAD-a. Tadašnji predsjednik D. Eisenhower odbio je intervenirati jer nije našao podršku u zapadnim silama predvođenih Velikom Britanijom. General Giap sa gerilcima zauzeo je potom aerodrom i time spriječio francusku avijaciju u bilo kakvoj opskrbi njezine vojske. Francuski garnizon je netom kapitulirao. Tako je general Giap nadmudrio jaču i bolje opremljeniju vojsku. Bitka kod Dien Bien Phua označila je kraj francuskog angažmana u Indokini nakon što se u Ženevi održala konferencija kojom je ratno stanje i francusko kolonijalno razdoblje privedeno kraju.
Siromašna feudalna nacija pobjedila je snažnu kolonijalnu silu (...) To je značilo mnogo; ne samo za nas, nego za narod diljem svijeta (...), General Vo Nguyen Giap, o padu Dien Bien Phua
General Giap 1961. godine napisat će zbirku eseja pod imenom „Narodni rat“ i „Narodna vojska“ u kojima iznosi svoje viđenje strategije narodnooslobodilačkog rata, koji se može usporediti s taktičkim načelima gerilske vojske Ernesta Che Guevare. Zbog svojih intelektualnih sposobnosti i talenta stratega dobiti će nadimak „Oklop“, i „Napoleon Sjevernog Vijetnama“. Obnašao je funkcije ministra obrane i zamjenika predsjednika DR Vijetnam. Organizirao je borbu Vietkonga protiv režima u Saigonu te upravljao ofenzivom kojom je oslobođen Vijetnam. Dana 27. siječnja 1973. potpisan je Pariški sporazum s kojim je okončan američki angažman u Vijetnamu. Nakon pobjede sudjelovao je u ujedinjenju zemlje. Sukob na području Indokine predstavljao je najeklatantniji primjer sukoba unutar procesa dekolonizacije u 20. stoljeću. Glavni aspekt tog sukoba bila je borba vijetnamskog naroda za vraćanje svoje suverenosti i jedinstva. Vijetnam je tako postao jedina zemlja koja je, nakon što je podijeljena, uspjela obnoviti svoje jedinstvo suprotno željama supersila Hladnog rata.
General Giap je 70-ih godina ponovno izabran za ministra obrane te članom vodstva Komunističke partije Vijetnama. Umro je 2013. godine u Hanoiju u 102. godini života.
Izvori:
- A. WIEST, The Vietnam War 1956-1975, Oxford: Ospray Publishing, 2002.
- J. ISAACS – T. DOWNING, Cold War, London•New York: Bantam Press, 1998.
- P. CALVOCORESSI, 2003, Svjetska politika nakon 1945, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2003.
- H. JONES, Crucible of Power, Wilmington, Delaware: Scholary Resource Inc. Imprint, 2001.
- E. CRAVETTO (Ed.), Povijest 17, Europa Press Holding, 2008.