Otkad je ratova, od tada postoje i špijuni. Skriveni je to svijet glume, adrenalina i avanture o kojemu su mnogi maštali, a u kojemu su se tek rijetki proslavili. Oduvijek je jedna strana željela znati čime sve raspolaže njezin potencijalni ili stvarni protivnik. O tome nam zorno svjedoči kineski vojni teoretičar, Sun Tzu, koji je u svom djelu „Umijeće ratovanja“ još prije više od dva i pol tisućljeća zapisao da je „vojska bez špijuna poput slijepog i gluhog čovjeka“. I doista, svaka vojska, bez obzira na to je li riječ o vojsci iz daleke prošlosti ili današnjice, bez obavještajnih službi nalikuje slijepom i gluhom čovjeku kojemu ova dva nedostatka priječe upuštanje u borbu. Informacije o tehničkim novotarijama, utvrđenjima, planovima, razmještaju, borbenoj spremnosti, kretanju i snazi protivničke strane oduvijek su bile vrlo tražene, a time i skupo plaćene usluge, kako tijekom samog sukoba, tako i u razdoblju koje mu je prethodilo.
Špijunska djelatnost bila je vrlo razvijena u razdoblju koje je prethodilo Prvome svjetskom ratu. U jedan od najpoznatijih primjera predratne špijunaže sigurno ulazi i slučaj Alfreda Redla, časnika austrougarske obavještajne službe. Njega se tereti da je odao Rusima tajne planove austrougarske vojske o napadu na Srbiju, a neki upravo u njemu vide razlog neuspjeha tog pohoda i stradanja velikog broja austrougarskih vojnika koje je srpska strana, zahvaljujući tim informacijama, dočekala dobro pripremljena.
Za najpoznatijeg austrougarskog izdajnika specifično je to što su ga Rusi u svoje uhodarske redove unovačili ucjenom. Naime, Redl je tijekom špijunskog zadatka u Rusiji uhvaćen u kompromitirajućoj poziciji pa je njegova homoseksualnost postala sredstvom ucjene. Redl si je oduzeo život u svibnju 1914. godine, tako da nije poživio da vidi koje je posljedice prouzrokovalo njegovo odavanje informacija. U predratnim mjesecima rusko-njemačke odnose potresla je zabrana zapošljavanja njemačkih radnika i istjerivanje njemačkih zaposlenika iz ruskih brodogradilišta koje su ruske vlasti opravdavale strahom od špijunaže. Tome su uvelike kumovale francuske i ruske protuobavještajne službe jer su Francuzi bili u strahu da njemačka strana preko svojih državljana ne dođe do informacijama o ratnim brodovima koji su se za potrebe francuske ratne mornarice gradili u ruskim škverovima.
Nastavak teksta čitajte u novome broju Vojne povijesti od 4. srpnja na svim kioscima