U jesen 1992. godine Glavni stožer Armije BiH planirao je vojnu operaciju deblokade Sarajeva pod kodnim nazivom „Koverat”. Priprema ove akcije tekla je u izuzetno otežanim uvjetima, sve jačim srpskim napadima na Sarajevo, poteškoćama s HVO Kiseljak i Kreševo, sujetom i nepovjerenjem rukovodećih zapovjednika u Sarajevu, uhićenjem člana Vrhovne komande Armije BiH Jovana Divjaka u Parsovićima kod Konjica te fizičkih obračuna kriminalnih elemenata unutar Armije BiH koje je predvodio Jusuf Prazina. Sve ovo otežavalo je i onako teške prilike branitelja u Sarajevu. Međutim, srpske su snage prve napale i izvršile jaki topničko-tenkovsko-pješački napad od 1. - 4. prosinca1992. te su pritom osvojile Otes. Zbog prijetnje ulaska srpskih snaga preko Stupa u grad, Armija je BiH bila prisiljena početi akciju „Koverat“ prije okončanja priprema i dovođenja potrebnih snaga. Srpske snage nastavile su napad na pravcima Doglodi – Bare – Azići, Rajlovac – Zabrđe, Lukavica – Mojmilo te Ilidža – Stup. Dana 5. prosinca 1992. snage Armije BiH iz obruča odbijaju napad i pokreću protunapad na pravcu prema Vogošći (gdje osvajaju čitav plato Žuč), na pravcu prema Trebeviću (gdje privremeno oslobađaju Osmice na putu Vraca – Trebević – Pale), na jahorinsko-trebevićkom pravcu, na pravcu Hrasno brdo – Trebević i na pravcu Neđarići – Ilidža. Ovi su napadi bili neuspješni. Najbliža deblokadi Sarajeva bila je operativna grupa Visoko čija je 7. muslimanska brigada zauzela selo Gornju Bioču čime je bila probijena srpska crta obrane prema Ilijašu. Snage Armije BiH iz Sarajeva bile su udaljene nekoliko kilometara zračne crte od Gornje Bioče. Kako nitko od ostalih jedinica Armije BiH nije pratio prodor 7. muslimanske ona je ubrzo ostala u srpskom poluokruženju i uz velike se gubitke povukla na polazne položaje prema Visokom. Ovim se borbama završila prva godina opsade Sarajeva. 

Kinezima zatvorili gradilište velike tvornice. Radnici spavali bez madraca, više od 30 ljudi na jedan zahod…