Alexander Löhr jedan je od trojice časnika s područja Austrije koji će tijekom Drugoga svjetskog rata dostići čin general-pukovnika Wehrmachta. Uz njega to su: dr. Lothar Rendulic (čija je vojna karijera opisana u prošlom broju Vojne povijesti) i Erhard Raus (zapovjednik oklopnih postrojbi koji je čitav svoj ratni angažman u Drugome svjetskom ratu proveo na Istočnom bojištu, napredujući od zapovjednika oklopne divizije, potom oklopnog zbora do zapovjednika oklopne vojske krajem rata). Löhrov otac Friedrich-Johann bio je „Rheinländer“ (Porajnjanin) iz Mainza čija je obitelj imala dugu tradiciju riječnih kapetana brodova na Rajni. Friedrich-Johann je kao mladi dragovoljac sudjelovao u Prusko-francuskom ratu 1870./1871. u sklopu 30. hesenske pješačke pukovnije iz Darmstadta. Završetkom rata promaknut je u čin pričuvnog poručnika. Odmah po okončanju rata 1871. godine Friedrich-Johann Löhr seli se u Austro-Ugarsku i zapošljava se u „Prvome kraljevskome privatnome dunavskome parobrodarskom društvu“ kao dozapovjednik jednoga od brodova u posjedu društva. U to se vrijeme Austro-Ugarska (osobito austrijski dio monarhije: Austrija i Češka) nalazila u procesu industrijalizacije, a Dunav kao rijeka koja je povezivala gotovo cijelu monarhiju postala je izuzetno važna prometnica. Gradili su se veliki riječni teretni brodovi koje su tjerali snažni parni strojevi, ali za upravljanje tim brodovima bili su potrebni iskusni časnici. Svakako jedni od najiskusnijih riječnih brodarskih časnika bili su oni s velike rijeke Rajne. Austrijska privatna riječna brodarska poduzeća nudila su mladim časnicima dobre prihode i mogućnost brzog napredovanja, što je privuklo i Fridricha- Johanna da napusti zavičajno Porajnje i zaputi se na Dunav.

Ukrajinci koji borave u Hrvatskoj uputili Vladi RH ova tri zahtjeva za olakšavanje njima i hrvatskoj ekonomiji