Naslovnica

Bitka na Bijeloj gori 1620. godine

Posljedice za Češku potrajale su sljedećih 300 godina
16. studenoga 2015. u 18:36 3 komentara 6740 prikaza
Bijela gora
Foto: Wikimedia

ako je bitka na Bijeloj gori, koja se zbila 8. studenog 1620, trajala samo dva sata, njezine posljedice za Češku potrajale su sljedećih 300 godina. Osim na Češku, prva velika bitka i katolička pobjeda u Tridesetogodišnjem ratu stoljećima je utjecala i na sudbinu čitave središnje Europe. Do rata je došlo nakon stupanja na češko prijestolje netolerantnog habsburškog nadvojvode Ferdinanda II. Kada su njegova dva guvernera dala zatvoriti protestantske kapele, protestanti su ih nakon svađe i naguravanja zajedno s njihovim tajnikom izbacili kroz prozor praškog dvorca.

Druga Praška defenestracija, kako je kasnije nazvan taj događaj, označila je početak sukoba koji će prerasti u općeeuropsku vjersku vojnu, Tridesetogodišnji rat. U tom ratu stvorila su se dva suprotna tabora: katolički blok španjolsko- austrijskih Habsburgovaca i njemačkog katoličkog plemstva, uz potporu pape i Poljske, i drugi tabor, antihabsburške koalicije u kojoj su bili njemačko protestantsko plemstvo, Francuska, Švedska i Danska, uz potporu Nizozemske, Engleske i Rusije. Prvo razdoblje, nazvano Češki rat, koji je trajao od 1618. do 1624, završio je porazom Čeha na Bijeloj gori. Ondje je 27 000 vojnika cara Ferdinanda II. porazilo 15 000 čeških plaćenika pod vodstvom Kristijana od Anhalta. Kombinirana carska vojska bila je sastavljena od carskih plaćenika pod vodstvom generala Charlesa Bonaventure de Longuevala grofa od Bucqoya te vojnika njemačke Katoličke lige pod vodstvom grofa Johanna Tserclaesa Tillya. Zanimljivo da su se u carskoj vojsci nalazili budući najslavniji general Tridesetogodišnjeg rata Wallenstein te francuski filozof Rene Decartes. Češki plaćenici nisu bili dorasli onima cara Ferdinanda i nakon početnih čarki na jednom od krila već su počeli bježati s bojnog polja. Tilly je odmah ondje uputio pojačanja, na što je protestantski zapovjednik pokušao preokrenuti situaciju poslavši u napad pješaštvo i konjicu koje je predvodio njegov sin Christian II.

Konjanici su napali carsko pješaštvo nanijevši mu prilične gubitke, ali Tilly je odgovorio protunapadom vlastite konjice koja je natjerala protestante na povlačenje. Uočivši njihovo povlačenje, češko je pješaštvo ispalilo jedan plotun s velike udaljenosti prije nego se i samo počelo povlačiti. Tada su se počele povlačiti i ostale postrojbe od kojih mnoge nisu niti ušle u bitku. Zanimljivo je da su porazu Čeha znatno doprinijeli i hrvatski laki konjanici koji su noć uoči bitke upali u tabor čeških saveznika Mađara i rastjerali im konje. Česi su imali oko 4 000 mrtvih, dok je carska vojska izgubila 700 vojnika. Tilly je nakon bitke ušao u Prag i skršio pobunu. Iako su mnogi s odobravanjem dočekali restauraciju katoličanstva, pet šestina češkog protestantskog plemstva pobjeglo je iz zemlje ili je pogubljen. Naselivši na njihove posjede svoje plemstvo, Ferdinand je osigurao vlast Habsburgovaca nad Češkom sljedeća tri stoljeća.

  • zen:

    nikakve ceske tu nije bilo sve do 1919 g.radi se o Bohemii starom istocno franackom kraljevstvu.cesi il tocnije receno slaveni su smatrani nacionalnom manjinom te nikakva tvorevina nije nosila naziv Ceska.ova novodoba slavenska nebulozo mitologija nema granica.povijest se ne uci ... prikaži još!i sa stranica ceske wikipedie