Nakon što je Francuska poražena, a britanska vojska praktički razoružana nakon poraza kod Dunkirka, Hitler je očekivao britansku predaju. Međutim, inspirirana Churchillom, Britanija je bila spremna za nastavak borbe. Dana 16. srpnja 1940. Hitler je izdao zapovijed svojim oružanim snagama da počnu pripremati plan invazije na Englesku. U isto vrijeme Luftwaffe je počeo napadati britanske konvoje u Engleskom kanalu kako bi „uvukao“ RAF (Kraljevsko ratno zrakoplovstvo) u rat.
Najvažniji zadatak bio je osigurati nebo njemačkim pilotima jer je britanska mornarica i dalje najjača na Mediteranu, a veliki dio njemačke mornarice izgubljen je tijekom norveške kampanje.
Britanska obrana
Na sreću, Britanci su napravili dobre pripreme. RAF je imao oko 900 borbenih zrakoplova Spitfirea i Hurricanea, a u tvornicama se proizvodilo sve više i više aviona kako bi se nadoknadili gubitci. Obrambena organizacija bila je savršena; radari su slali informacije kontrolnim stanicama, a stanice su slale lovcima.
Niti jedna druga nacija nije imala tako razvijenu organizaciju do tada. Nijemci nisu bili svjesni kako je to zapravo dobro radilo te nisu dovoljno napadali radarske i kontrolne stanice.
Nijemci su imali sličan broj jednomotornih borbenih lovaca (Messerschmitt BF 109s) te još oko 1 200 dvomotornih srednjih bombardera. Također su imali dvomotorne Messerschmitt 110 lovce i Junkers 87 „Stuke“, od svakoga po 300 komada. No oba aviona bit će manje učinkoviti nego u prijašnjim kampanjama.
Iako je Britanija koristila obrambeni sustav koji je bio u razvoju mjesecima, Nijemci su morali voditi nove bitke, bitno drukčije od prijašnjih kampanja. Njihova predviđanja o broju aviona koje RAF posjeduje bila su vrlo loša te je bilo jako teško izraditi dobar plan.
Veliki napadi počeli su sredinom kolovoza 1940. godine. Bilo je mnogo žrtava na objema stranama, ali RAF je bio u prednosti. Nakon nekog vremena, krajem kolovoza i početkom rujna, Nijemci su promijenili taktiku te su počeli napadati britanske aerodrome. Ova promjena previše je opteretila RAF. No Nijemci nisu bili svjesni da počinju pobjeđivati.
Dana 7. rujna Nijemci su ponovno promijenili taktiku te su počeli s velikim noćnim i dnevnim bombardiranjima Londona. Dana 17. rujna Hitler je odgodio planove za invaziju. Napadi su se nastavili tijekom sljedećih tjedana, ali „Bitka za Britaniju“ je završila.
Londonski „Blitz“
„Bitka za London“ još nije bila gotova. Njemački bombarderi dolazili su svaku noć, po 400 bombardera dnevno do kraja studenoga. Do tada su napadali velik broj gradova kao što su Coventry Birmingham i drugi. Od studenoga do svibnja 1941. godine napadi su prestali jer se Luftwaffe prebacio u istočnu Europu. Nakon toga jedini ciljevi bili su „mjesta-luke“ kao što su Merseyside i Clydeside. Britanski narod zvao je te napade „Blitz“ od njemačke riječi „Blitzkrieg“ (munjeviti rat).
Na početku je britanska obrana bila vrlo neučinkovita. Bilo je samo nekoliko protuavionskih topova te noćnih lovaca koji su imali radar. S vremenom se situacija poboljšavala, ali njemački gubitci i dalje su bili mali. Poginulo je više od 43 000 civila te je još nekoliko tisuća ostalo bez krova nad glavom.
