Još od rujna 1990. godine vrilo je među Srbima na Banovini. Demonstracije, najave uključivanja u „Balvan revoluciju“, naoružavanje i političkovojno organiziranje bili su dio svakidašnjice. Proglašenje neovisnosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. bilo je povod oružanoj pobuni i u tome dijelu Hrvatske. Uz podršku JNA pobunjeni Srbi okupirali su Dvor na Uni, veći dio Gline i sela nastanjena Srbima. Na okupiranom teritoriju ostala su, u obruču, hrvatska sela i gradići, enklave koje u prvom valu agresije nisu osvojene.
Od tih enklava u posebice teškom položaju bilo je sedam sela u Pounju, poredanih u nizu uzduž prometnice Dvor na Uni – Hrvatska Kostajnica: Zamlača, Banska Struga, Unčani, Golubovac, Divuša, Kozibrod i Kuljani, u kojima je živjelo 1400 Hrvata. Budući da su gotovo svi policajci iz Postaje Dvor već prije prešli na stranu SUPa SAO Krajine i postali „martićevci“, ta su sela štitili samo malobrojni hrvatski pričuvni policajci.
Znajući da je napad pobunjenika samo pitanje trenutka, Policijska uprava Siska 24. lipnja uspostavila je u Kozibrodu policijsku postaju sa zadaćom zaštite tih sela. Uza sisačke policajce pristigli su gardisti iz sisačke satnije 2. brigade ZNGa zapovjednika Tomislava Skendera. MUP je naoružao i organizirao odred od dvadesetak mještana.