Područje Arktičkog kruga svakako pripada među ona mjesta na zemlji koja pružaju najoskudnije mogućnosti za život ljudi, osobito za ljude koji nisu starosjedioci na navedenom području. Tijekom Drugoga svjetskog rata na području Arktičkog kruga razvilo se bojište (na kopnu, u zraku i na vodi) neviđeno do tada na tom području. Hladnoća, gotovo stalni snijeg i oštri vjetrovi glavne su karakteristike klime na području sjeverne Skandinavije, što zahtjeva krajnja naprezanja pri izvođenju vojnih operacija. To se najbolje očituje u tome da su vojnici morali stalno paziti i pratiti, kako pokrete i akcije protivničkih postrojbi, tako i opasnosti od promjena u okolišu (snježne mećave i oluje…) koje su ih mogle „koštati života“ isto kao i neposredne akcije protivničkih vojnika. Kod vojnika koji su bili angažirani na području sjevera Skandinavije došlo je do suočavanja s cijelim nizom novih fizičkih poteškoća. Tako su vrlo česte bile hipotermija (pothlađenost), dehidracija, snježna sljepoća pa čak i opekotine od sunca. Stalna je bila i opasnost od smrzavanja budući da su se temperature spuštale do -40 stupnjeva. Hladni vjetar pojačavao je mogućnosti stvaranja ozeblina, a sunčana toplina u kombinaciji s hladnim vjetrom stvarala je mogućnost da se nezaštićeni dijelovi ljudskog tijela (prsti i dlanovi) doslovno lijepe za metalne dijelove oružja i vozila. Kožni dijelovi vojne opreme zahtijevali su visoki stupanj održavanja (premazivanje posebnim uljima), a trošena je i golema količina različitih goriva, kako za grijanje tako i za pokretanje vozila. Tako su sva transportna vozila morala biti redovito paljena ili čak u stalnom pogonu. Za same vojnike bilo je potrebno osigurati posebne visokokalorične obroke (velike količine mesa) da bi tijelo moglo proizvoditi dovoljno topline. Uz sve navedene poteškoće, poseban logistički problem predstavljale su slabe prometnice na području Arktičkog kruga. Postojećih prometnica je bilo malo, a uz to su bile i u vrlo lošem stanju. Zbog toga je najveći dio opskrbe dopreman preko mora ili zračnim putem. Poseban problem bila je izgradnja stalnih utvrđenih položaja budući da je stalno smrznuto tlo onemogućavalo bilo kakvo ukopavanje. Vojnici koji su se borili u navedenim klimatskim uvjetima morali su biti u najboljem fizičkom stanju, visoko obučeni i s najboljom opremom prilagođenom ekstremnim uvjetima bojišta Arktičkog kruga.
Početkom siječnja 1941. godine general-pukovnik Nikolaus von Falkenhorst (zapovjednik njemačke Vojske „Norveška“) dobio je od Vrhovnog zapovjedništva Wehrmachta zadaću izrade detaljnog plana za operacije u Arktičkom krugu. Do 27. siječnja 1941. pukovnik Buschenhagen je zgotovio plan borbenog djelovanja pod kodnim imenom „Srebrena lisica“ (Silberfuchs). Prema planu pukovnika Buschenhagena III. finski zbor trebao je napredovati u smjeru Kema, dok je njemački XXXVI. gorski zbor trebao odsjeći sovjetske snage na poluotoku Koli i potom napredovati u smjeru Sella te zauzeti Kandalakšu, čime bi presjekao murmansku željezničku prugu, a potom izolirati i samu luku Murmansk. Zadaća glavnine finskih snaga bila je izvođenje napada u smjeru rijeke Svir te držanje položaja od jezera Ladoge do Salle. Finci i ovaj put nisu upoznati s navedenim planovima iako je njihovo sudjelovanje bilo ključno za uspjeh pothvata „Srebrena lisica“. Konačno je, 3. veljače 1941. godine, Hitler odobrio cjelovite i dovršene planove za pohod na Istok, a sama operacija „Srebrena lisica“ trebala je započeti u trenutku kada Finska objavi rat Sovjetskom Savezu. Vrhovno zapovjedništvo Wehrmachta bilo je uvjereno da zbog loših klimatskih i komunikacijskih uvjeta operacije na krajnjem sjeveru Skandinavije mogu biti izvođene neovisno od ostalih planiranih operacija u svom vremenskom okviru. Krajem veljače 1941. godine pukovnik Buschenhagen službeno je posjetio Glavni stožer finske vojske i prvi put s finskom stranom razgovarao o planiranom njemačkom pohodu na Istok. Finci su prihvatili njemačko traženje da sudjeluju u obrani Laponije i područja Arktičkog kruga, međutim, njihov strateški cilj bilo je oslobođenje od Sovjeta okupirane Karelije. Ovim je čitav njemački plan „Srebrena lisica“ doveden u pitanje.
Opširno o borbenom djelovanju 6. SS gorske divizije "Sjever" na arktičkom krugu, ali i do kraja Drugoga svjetskog rata, čitajte u najnovijem, trećem broju dvomjesečnika "20th Century Wars" (Ratovi 20. stoljeća) koji je u prodaji na svim kioscima od ponedjeljka 15. lipnja. Tema je popraćena ekskluzivnim fotografijama iz Američkog nacionalnog arhiva.
U magazinu čitajte još dvije druge teme: bitka kod Doggerbanka u siječnju 1915. godine, koja je bila pomorska bitka između britanskih i njemačkih bojnih krstaša, te Kumanovska bitka iz listopada 1912. godine, u kojoj je slučajna pobjeda srpske vojske protiv Turaka usmjerila daljnji tijek Prvoga balkanskog rata.
Dugo nije bilo nista o swabama.