O jednom tajnom sastanku nacističke vrhuške nije se znalo sve do kraja Drugog svjetskog rata, do suđenja u Nürnbergu. Ali se prije toga već znalo da nacisti i njihovi saveznici u Europi nemilosrdno likvidiraju Židove. Tek na tom suđenju javnost je doznala za tajnu konferenciju koja je 20. siječnja 1942. održana u berlinskom predgrađu Wannsee. Tek je tada postalo posve jasno da se pogrom europskih Židova, koji su se našli u zemljama pod nacističkom okupacijom, kao i pod vlašću njihovih satelita, provodio sustavno, organizirano, da je sve krenulo od te konferencije na kojoj je prihvaćen plan o “konačnom rješenju” židovskog pitanja. Konferenciju je predložio maršal Reicha Göring, a organizirao ju je Adolf Eichmann, koji je postao i glavni izvršitelj “konačnog rješenja”. Glavni govornik ondje bio je šef policije i tajne službe Heydrich, koji je iznosio prijedloge kako eliminirati 11 milijuna europskih Židova, pa čak i u zemljama izvan kontrole Trećeg Reicha. Posljedice “konačnog rješenja” danas su i više nego poznate. U mnogim su zemljama gotovo istrijebljene židovske zajednice. Bio je to primjer neviđenog genocida u povijesti. Operacije židovskih padobranaca, o kojima tekst imate u ovom broju, gotovo su nepoznate ratne priče kojima je cilj bilo pokušati spasiti preostale sunarodnjaka u zemljama srednje i jugoistočne Europe. Židovi su se samoorganizirali. Na vijesti o stradavanju Židova u Europi njihovi sunarodnjaci nisumogli ostati ravnodušni. Kolega Nenad Goll desetljećima je istraživao o židovskim padobrancima u arhivima, pročitao mnoge knjige, posebice sjećanja preživjelih, s njima i osobno razgovarao, a na kraju smo od toga dobili nevjerojatnu ratnu priču punu obrata, ali i punu osobnih sudbina i emocija. Goll će sve to uskoro objaviti u svojoj knjizi “Nemoguća misija”, a čitatelji VPa dobili su, zahvaljujući njegovoj susretljivosti, kao i izdavača Alfe, mogućnost da prvi pročitaju o operacijama židovskih padobranaca o kojima ništa ne znaju čak ni dobri poznavatelji vojne povijesti. Njihova je sudbina velikim dijelom tragična. Pošli su spašavati svoje sunarodnjake, a na kraju su mnogi od njih također likvidirani. No rezultati su Gollova istraživanja višedimenzionalni. Jer na svjetlo dana izlazi i dvostruka britanska politika, koja je deklarativno podržavala Židove, ali konkretno nije baš pomagala, posebno ne oružjem. Službenoj britanskoj politici bitnije je bilo održanje na vlasti u Palestini nego stradanje Židova u Europi. Ali i Titovi su partizani držali “fi ge u džepu”. Otezali su s njihovim prebacivanjem u Mađarsku i paranoično u njima gledali špijune, zbog čega je neke od njih Titova tajna policija čak i likvidirala. Na kraju, vjerujem da ćete i u ovom broju uživati u brojnim i nadasve zanimljivim temama. I jedna isprika jer je u prošlom broju greškom izašao pogrešan telefonski broj za naručivanje starih brojeva VPa. To smo u ovome broju ispravili.

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’