Davor Jović umirovljeni je bojnik 4. gardijske brigade i nositelj najvećeg odlikovanja koje neki vojnik može dobiti – Junak Domovinskog rata. Čovjek koji je sa 4. gardijskom prošao sva ratišta. Dva puta je ranjen i sam je sebi invaliditet smanjivao sa 80 posto na 50 posto kako bi se mogao vraćati na ratište. Na njega su bačeni bojni otrovi, oštetili su mu jetru, no nisu ga uništili. U razgovoru s tim čovjekom imate dojam da je stvarno neuništiv. Ono što je preživio i za Johnna Ramba bilo bi previše.
Davor je jednostavan i iskren čovjek, omiljen u društvu i među suborcima. Imao sam priliku razgovarati s nekoliko branitelja iz njegove brigade. Svi o njemu govore s neizmjernim poštovanjem, pažljivo birajući riječi. Pripremajući se za intervju s Jovićem, pregledavao sam i komentare na forumima. Između ostalih izabrao sam jedan među sličnima: ‘’Oni ko nije ovoga ČOVIKA nikad srija, nemore zamislit koja je to LJUDINA. Ovaka grdosija od čovika, a jos veće SRCE. O poštenju i dobroti da ne govorin’’.
Davor Jović priključio se u ZNG Vrgorac 28. lipnja 1991. godine. Budući da je bio sportaš vodio je pripreme i trenirao ljude koji su trebali poći na ratište. U gradu nije bilo vojne opreme, oružja, ni unifomi. U početku je sve to izgledalo amaterski.
