Svibanjski sukobi u Kumanovu između makedonskih snaga sigurnosti i albanskih pobunjenika, a koji su odnijeli 22 života, ponovno su definitivno ukazali na kompleksnost makedonske situacije te Makedoniju potvrdili kao krizno žarište, područje koje predstavlja ozbiljan sigurnosni izazov. Od proglašenja neovisnosti u rujnu 1991. proces osamostaljenja i izgradnje države obilježen je nizom specifičnosti. Makedonija je jedina država koju u procesu odvajanja od bivše SFRJ nije zadesio rat. Stoga su mnogi analitičari govorili o „oazi mira“. Samo desetljeće kasnije ta je „oaza mira“ postala ratna zona u kojoj je izniklo ranije posijano sjeme koje Makedoniju dugoročno čini izrazito nestabilnim područjem s teško predvidivim ishodom, moguće i raspadom države.
Početkom 1990-ih stručnjaci su utemeljeno Makedoniju, zajedno s BiH, svrstavali u red država koje su imale neznatne izglede za opstanak. Specifičan geopolitički položaj itekako generira sigurnosne implikacije za Makedoniju. Prvo desetljeće makedonske samostalnosti bilo je obilježeno intenzivnim i opsežnim akcijama susjednih država koje su predstavljale prijetnju Makedoncima. Svaka od susjednih država - Srbija, Grčka, Bugarska, Albanija i Kosovo - dovodile su/dovode u pitanje makedonski suverenitet i državnu samostalnost.
Niti u suvremenim uvjetima situacija nije bitno drugačija. Promijenio se tek kontekst i metode. Makedonska je kriza još jedan dokaz koji potvrđuje uvide teorijske perspektive „kompleksne regionalne sigurnosti/ regionalnog sigurnosnog kompleksa“ (regional security complex) koja je usmjerena na istraživanje sigurnosti u geografski zaokruženim regijama. Prema teoriji, sigurnost je u središtu strateških promišljanja svakog od regionalnih aktera pri čemu su to promišljanje i strateške akcije koje iz tog slijede usmjereni na druge regionalne aktere, a ne aktere izvan regije. Druga bitna značajka tog koncepta jest dominacija transnacionalnih identiteta (religijski, etnički, lingvistički) čija je politička i ideološka obojenost sigurnosni izazov. No, akcije regionalnih država nisu usmjerene na supstancijalne reforme u odnosu na identitetske izazove, već na sekuritizaciju ugrožavajućih identiteta koji su, dakle, označeni sigurnosnom prijetnjom egzistencijalnog karaktera.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti možete čitati u novome broju VP magazina koji je od subote, 4. srpnja na svim kioscima.
