Rudolf Lüters rođen je 10. svibnja 1883. godine u Darmstadtu, tada gradu Velikog vojvodstva Hesena. Nakon okončanja četiri razreda pučke (osnovne) škole te potom još četiri razreda niže realne gimnazije i na kraju još četiri razreda više realne gimnazije, mladi Lüters je sredinom 1902. aplicirao za poziv časnika. Budući da je zadovoljio rigorozne kriterije prijema na obuku za časnika, 2. studenoga 1902., službeno je primljen u Pješačku pukovniju „Kraljević Karl“ (4. Velikog vojvodstva Hesena) br. 118. (Infanterie-Regiment „Prinz Carl“ (4. Grossherzoglich Hessisches/ Nr. 118.) s činom časničkog pripravnika (Fahnenjunker). Navedena pukovnija bila je stacionirana u Wormsu kao dio 50. pješačkog zdruga (2. Velikog vojvodstva Hesena) sa sjedištem stožera u Mainzu, a koja je bila sastavni dio 25. pješačke divizije (1. Velikog vojvodstva Hesena sa stožerom u Darmstadtu) XVIII. zbora (sjedište stožera u Frankfurtu na Majni).
FOTO: Ručak u stožeru SS gorske dragovoljačke divizije „Princ Eugen“ u Gackom, tijekom izvođenja protupartizanskog poduhvata „Crno“, početkom lipnja 1943. godine. Lijevo general pješaštva Rudolf Lüters, zapovjednik njemačkih postrojbi u NDH, a desno SS general-poručnik Artur Phleps, zapovjednik SS gorske dragovoljačke divizije „Princ Eugen“
Nakon osam mjeseci temeljne pješačke obuke, Lüters je 18. lipnja 1903. promaknut u čin zastavnika (Fähnrich). Niti punu godinu od navedenog promaknuća, mladi zastavnik promaknut je 24. travnja 1904. u čin poručnika (Leutnant) te postavljen za zapovjednika voda u svojoj „matičnoj“ 118. pukovniji. Početkom 1909. poručnik Lüters imenovan je pobočnikom zapovjednika III. bojne 118. pješačke pukovnije. Na navedenoj dužnosti, Lüters je 18. travnja 1913. promaknut u čin natporučnika (Oberleutnant) te nekoliko mjeseci kasnije (1. listopada 1913.) upućen na školovanje u Ratnu školu (Kriegsschule) u Potsdam kod Berlina. Izbijanjem Prvoga svjetskog rata prekinuta su sva vojna školovanja, a časnici upućeni u postrojbe. Tako je natporučnik Lüters imenovan zapovjednikom satnije (Kompaniechef) u 88. pričuvnoj pješačkoj pukovniji (Reserve-Infanterie-Regiment 88.) s kojom je sudjelovao u prvim borbama na Zapadnom ratištu. Već u rujnu 1914. Lüters je ozbiljno ranjen te je povučen na liječenje na kojemu ga je „zateknulo“ promaknuće u čin satnika (Hauptmann) 24. prosinca 1914., kao nagrada za požrtvovno vođenje svoje satnije tijekom prvih borbi na Zapadnom ratištu.
Osim navedenog promaknuća, Lüters je odlikovan i Željeznim križem II. te potom i I. reda. Sam oporavak od ranjavanja potrajao je do početka lipnja 1915., a potom je Lüters 15. lipnja 1915. imenovan za zapovjednika satnije u Pješačkoj pukovniji „Car Vilim“ (2. Velikog vojvodstva Hesena) br. 116. (Infanterie-Regiment „Kaiser Wilhelm“ (2. Grossherzoglich Hessisches/ Nr. 116.) koja je bila dio 49. pješačkog zdruga (1. Velikog vojvodstva Hesen) 25. pješačke divizije. Ubrzo nakon svoga povratka na ratište, ponovno je teže ranjen već 1. listopada 1915. te je ponovno upućen na liječenje. Ovoga puta oporavak je potrajao do siječnja 1916., a potom je imenovan (27. siječnja 1916.) za zapovjednika novačkog središta (Rekruten- Depots) 56. pješačke divizije. Na navedenom mjestu Lüters se zadržao do kraja svoga oporavka i budući da je proglašen sposobnim za službu na bojištu, imenovan je zapovjednikom III. bojne 118. pješačke pukovnije (10. svibnja 1916. na svoj 33. rođendan), što je značio i povratak u svoju „matičnu“ postrojbu, ali sada u funkciji zapovjednika.
Na čelu III. bojne satnik Lüters ostao je do kraja rata. U međuvremenu, dok je bio na liječenju od posljedica drugog ranjavanja, odlikovan je Viteškim križem kraljevske kuće Hohenzollern s mačevima (Ritterkreuz des Königlichen Hausordens von Hohenzollern mit Schwertern) te potom Hesenskom kolajnom za hrabrost (Hessische Tapferkeitsmedaille) i Crnom ranjeničkom kolajnom (Verwundetenmedaille in Schwarz) koja je dodjeljivana za višestruko ranjavanje. Posebna čast iskazana je satniku Lütersu 30. rujna 1918., kada je odlikovan prestižnim odlikovanjem za hrabrost „Pour le Merite“ („Plavi Maks“) kojega je Lüters zaslužio odlučnim i hrabrim vođenjem svoje III. bojne 118. pješačke pukovnije...
Sve o ovim i drugim temama pročitajte u novom, 42. broju VP-a, magazina za vojnu povijest, koji je od 5. rujna na kioscima za samo 19,99 kuna.
