Geografska i klimatološka obilježja pogodovala su ranom naseljavanju istarskog poluotoka. Arheološka i antropološka istraživanja omogućila su nam da pratimo kontinuitet naseljavanja daleko u prapovijest. Prapovijesno razdoblje obilježili su etnički raznorodni narodi. U željeznom dobu došlo je do promjene obreda pokapanja, što upućuje na dolazak novog stanovništva, prve etnički određene populacije – Histra. Taj narod danas svrstavamo u sjevernojadransku etničku skupinu, a iz njihova naziva izvedeno je ime najvećega hrvatskog poluotoka. Prema izvorima, Histri su bili izraziti moreplovci i gospodarili su obalama sjevernog Jadrana. Njihova kultura obuhvaćala je područje između rijeka Soče i Raše i planina Kras, Ćićarije i Učke.
Obitavali su u gradinama, tipu prapovijesnog naselja koji je u Istri prisutan od brončanog doba. Termin gradina u širem smislu obuhvaća utvrđenu naseobinu koja se nalazila na dominantnom geografskom položaju i koja je pružala sigurnost i lakšu vizualnu komunikaciju među naseljima. Gospodarstvo se temeljilo na stočarstvu, zemljoradnji i lovu, a jedno od važnijih djelatnosti bilo je i gusarstvo. U III. st. pr. Kr. dolazi do velike ekspanzije Rimske Republike koja se polako pretvara u vojnu velesilu antičkog svijeta na kopnu i moru. Širenjem prema sjeveru, osnivanjem latinske kolonije Ariminuma (današnji Rimini) te približavanjem Padskoj dolini, Rimljani se približavaju i istarskom poluotoku. Nakon sklopljenih ugovora s Venetima i Cenomanima zbog keltske opasnosti i daljnje pacifikacije područja između Pada i Alpa, snažniji dodir između Histra i Rimljana postao je neizbježan. Najvažnija svjedočanstva o histarsko-rimskim ratovima donose nam autori. U prvom redu Tit Livije, Dion Kasije i Apijan (fragmentarno se histarski ratovi spominju u još ponekim djelima), a uz izravne ili neizravne svjedoke vremena neizostavne izvore predstavljaju arheološki ostaci pronađeni dugotrajnim i napornim istraživanjima na različitim prapovijesnim i antičkim lokalitetima. Poznata su nam dva histarska rata iako je moguće postojanje i četiriju takvih sukoba.
Prvi histarski rat
Prvi histarsko-rimski rat nejasna je epizoda, nedovoljno potkrijepljena materijalnim i pisanim izvorima. Ipak, pojedini sačuvani tekstovi i cjelokupni povijesni kontekst daje nam mogućnost za prilično prihvatljivu rekonstrukciju tadašnjih događaja. Naime 222. g. pr. Kr. Rimljani su ratovali u sjevernoj Italiji protiv Gala i prijetio im je novi rat s Kartagom. S druge strane, na istočnoj jadranskoj obali Demetrije Farski zanemario je savez s Rimom te je pokušao uz pomoć Ilira i Makedonije proširiti svoj utjecaj na gradove pod rimskom zaštitom. U tom razdoblju javljaju se glasine o sve izraženijem gusarenju Histra, ponajviše na rimske trgovačke brodove, koji među ostalima prevoze žito za opskrbničku potporu rimskoj vojsci u borbama protiv Gala. Zbog toga se ne isključuje mogućnost da su Histri djelovali u savezu s Demetrijem Farskim. Koliko su Histri mogli imati koristi od navedenih djelatnosti, možemo samo nagađati. Histri i Rimljani bili su u kontaktu puno prije (trgovačka komunikacija), a Histri su zasigurno bili svjesni veličine i moći Rimske Republike, ponajviše zbog još uvijek svježega prvoga ilirsko-rimskog rata u kojem je sudjelovao i Demetrije Farski i koji je završio nepovoljno po Ilire. Histri su možda i sami preuzeli rizik zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta te manjka živežnih namirnica. Kako god bilo, taj postupak značio je izravno miješanje u vojnu politiku Rima. Ove akcije, iz naše perspektive, djeluju dovoljno organizirano i koordinirano, što nam daje pravo zaključiti da su se Histri u vrijeme rata ili krize udruživali u političku zajednicu (ili zajednice) koja nadilazi rodovsko uređenje.
U kriznim vremenima dolazilo je do čvrstog saveza, koji je očito imao izraženu hijerarhiju u vojnom smislu što, međutim, ne znači da je vladala politička centralizacija. Ipak, normalna povijesna progresija vodila je do jedinstvene cjeline s izvjesnim stupnjem razvijene političke svijesti, unutarnje kohezije i osjećaja pripadnosti istom kulturnom krugu. Histri su se jako približili formiranju snažnije političke cjeline. Na kraju, upravo je organizacija vojske reflektirala društveno-političku organizaciju naroda koji ju je stvarao. Gusarenje je ulazilo u tradicijske pore histarskog društva kao baštinske kontrole i nadzora duž priobalja. Rimski trgovački brodovi nisu se mogli suprotstaviti brzim i okretnim lembima (liburna) i iskusnim moreplovcima. Histarski višenamjenski brodovi na vesla spadaju u šivani tip broda, a isticali su se izuzetnom plovnošću, brzinom i lakoćom upravljanja. Imali su između 16 i 50 veslača i bili su izvrsno
prilagođeni istarskim reljefnim posebnostima, malim uvalama i zaljevima. Gusarenje i ubojstvo rimskog izaslanika bilo je okidač za prvu rimsku vojnu kampanju protiv Histra. Okarakterizirana kao kaznena kampanja, predstavljala je operaciju manjeg razmjera, kraćega vremenskog trajanja, čiji je cilj bio primiriti i slomiti volju neprijateljskog naroda za borbom. Kod antičkih autora spominju se konzuli Kornelije i Minucije, prema kojim datiramo kampanju u 221. g. pr. Kr. Nema naznaka da su konzuli sudjelovali s većim kopnenim snagama u sukobu (osim jedinog svjedočanstva kod Dion Kasija, tj. Zonare). Sve navodi da je najvažniju ulogu odigrala rimska mornarica koja je prepadom natjerala Histre na povlačenje u unutrašnjost, ostavljajući svoje brodovlje nezaštićeno. Treba naglasiti da su Histri bili inferiorniji u svim aspektima vojne doktrine, s manjkom organizacije i discipline. Budući da nemamo ni pisanih ni materijalnih ostataka koji bi izričito govorili o uništenju gradina, očito je došlo do niza manjih bitaka na otvorenim i nepristupačnim terenima te zapljene i uništenja većeg broja histarskih brodova s mogućnošću uništavanja gradina koje gravitiraju prema moru.
Takvim su završetkom Rimljani mogli biti zadovoljni, jer je njihov primarni cilj bio psihološko slamanje protivnika i stvaranje uvjeta za neometanu plovnu komunikacija uz istarski poluotok. Međutim, sama kaznena kampanja mogla je imati i protuefekt i dovesti do snažnijeg zbližavanja između histarskih plemena te stvaranja čvršće centralne vlasti. U svakom slučaju Rimljani su u ratu prikupili potrebno vojno iskustvo za daljnju borbu protiv Histra i uvidjeli potrebu za daljnje pacificiranje ovog prostora. Nakon tih događaja Histri se ponovno vrlo brzo u antičkim pisanim izvorima pojavljuju kao „izazivači rimskog oružja“ (219. g. pr. Kr.) i kao neprijatelji koji se na strani Etolaca bore protiv rimske države (192. g. pr. Kr.). Rim sa svojom ekspanzionističkom politikom ubrzo primjećuje nestabilnost na tom prostoru, koja mu onemogućuje normalno funkcioniranje na sjevernom Jadranu. Slučajevi neprestanog ometanja plovidbe po sjevernom Jadranu i upadi plemena u sjevernu rimsku provinciju motivirali su Senat na poduzimanje konkretnih mjera. Donesena je odluka o osnivanju latinske kolonije Akvileje, koja bi zatvorila granice s istoka, omogućila kontrolu tranzitne trgovine prema istoku kao važnom gospodarskom i strateškom cilju rimske države i bila idealno polazište za vojne kopnene pohode prema istočnim prostorima. Iste te 183. g. pr. Kr., konzul Klaudije započeo je detaljne pripreme za rat protiv Histra koji nije odobren od rimskog Senata. Očito je da su pojedina politička i vojna lica tražila što brže rješavanje histarskog pitanja te su bili spremni na demonstraciju rimske nadmoći i superiornosti, „vrednotama“ koje su prožete kroz povijest rimske države. Međutim, sva energija bila je usredotočena na osnivanje spomenute naseobine kao jednog od važnijih strateških ciljeva tog razdoblja te je mogući rat isključen. Godinu poslije, u narodnoj skupštini birani su konzuli i pretori te je pretoru Luciju Duroniju ždrijebom dodijeljena područna vlast u Apuliji kojoj je pridodana i Histrija, budući da su Tarentinci i Brundizijci javljali o novim gusarskim pohodima. O njegovu djelovanju nisu ostali tragovi koji bi nam približili tadašnju situaciju. Histri, nezadovoljni zbog odluke o osnivanju Akvileje, dolaze u sukob s pretorom Kvintom Fabijem Buteonom koji je 181. g. pr. Kr. poslan u Histriju omogućiti neometanu provedbu senatske odluke. Pretor je uspješno primirio pobunjena plemena. Akvileja, koja se te godine počela i fizički graditi, imala je golem značaj za Histre.
Njezina gradnja izravno je utjecala na budućnost histarske zajednice, a važnost koju je kolonija trebala imati za sam Rim pokazuju brojke od 3.000 pješaka kolonista koji su dobili po 50 jugera zemlje, centurioni po 100, a konjanici po 140 jugera, iz čega proizlazi da je ager naseobine odgovarao površini od 500.000 hektara ili 500 četvornih kilometara. Poslije se ta površina neprestano povećavala. Došlo je vrijeme konačnog obračuna s histarskim plemenima i početka snažne romanizacije istarskog poluotoka. To više što su Gali bili savladani, a i sukob s Ligurima bio je povoljno završen. Uslijedila je vojna kampanja koja je za cilj imala osvajanje, tj. anektiranje histarskog područja.
