Rat u Ukrajini, koji traje već gotovo četiri godine, u velikoj je mjeri obilježilo korištenje dronova. Obje zaraćene strane gotovo neprestano unapređuju svoje bespilotne letjelice te razvijaju nove modele. Primjerice, sada masovno proizvedeni jeftini dronovi srednjeg dometa postaju element prijetnje s kojim će se Ukrajina suočiti. Naime, ruska Molnija (Munja) je jednostavan dron sposoban djelovati desecima kilometara duboko u neprijateljskom teritoriju. Dronovi Molnija, kako ističe Ukrainska Pravda, postupno potiskuju ono što se do nedavno smatralo relativno sigurnom udaljenošću od prve crte.
Tijekom cijele 2025. godine, Ukrajinci su više puta gađali objekte uključene u masovnu proizvodnju dronova tipa Molnija u ruskoj Rostovskoj oblasti. Međutim, ometanje njihove proizvodnje predstavlja izazov s obzirom na to da je riječ o vrlo jednostavnoj platformi koja nije vezana uz jedan objekt i može se sastavljati na različitim lokacijama. Ruska Molnija nadilazi ulogu običnog napadnog drona te predstavlja platformu koju Rusi stalno modificiraju za različite primjene.
Mnoge ukrajinske vojne jedinice prvi put su se susrele s Molnijom 2024. godine. "Bilo je to 18 - 20 kilometara od onoga što se smatralo relativno stabilnom prvim crtom. Tada se ta udaljenost smatrala sigurnom, gdje si mogao upaliti svjetla na autu i voziti bez brige. Ali jedne noći Molnije su izazvale ozbiljne probleme. Pet ili šest vozila izgorjelo je na jednoj cesti - neka su bila naša, druga susjedne jedinice. Tada je postalo jasno da ta udaljenost više ne nudi nikakvo jamstvo sigurnosti", kazao je zapovjednik jednog od ukrajinskih bataljuna. Zapovjednika udarne satnije bespilotnih letjelica u brigadi K-2 rekao je da Molnija nije tehnološki proboj niti potpuno novo oružje. "To nije nešto jedinstveno ili inovativno. Glavni problem je što se taj dron može masovno proizvoditi. I tu leži njegova najveća opasnost.“
Za razliku od FPV dronova, Molnija nije dizajnirana za kratkometne i precizne udare dok lebdi iznad cilja. Umjesto toga, ona može nositi teže bojeve glave i udarati na ciljeve izvan neposredne linije bojišnice, primjerice na logistiku, pozadinske položaje ili skupove opreme. Rusi su razvili nekoliko varijanti Molnije, mijenjajući težinu, sustav napajanja i dopušteni teret. Najčešća verzija je uvećana modifikacija poznata kao Molnija-2.
#UkraineRussiaWar #Pokrovsk#Kupyansk #Konstantinovka#Dobropolye #Oreshnik
— Koba (@Roberto05246129) January 19, 2026
The Armed Forces of Ukraine (AFU) claim that Russia has started to massively deploy mother drones based on the 'Molniya' UAV. There's nothing fundamentally new here, as these drones have been in use for… pic.twitter.com/6SmxElgL92
Analitičar Ukrajinskog centra za sigurnost i suradnju, Nazarij Barčuk, opisao je Molniju kao tipičan dron srednjeg dometa gdje je ključni faktor ravnoteža između dometa i borbene korisne nosivosti. Napomenuo je da u modifikaciji Molnija-2 maksimalna težina pri polijetanju može dosegnuti oko 10 kilograma. U toj konfiguraciji dron ima domet od približno 30 kilometara i može ostati u zraku do 40 minuta.
Osnovne verzije Molnije koriste radijski kanal upravljanja, što ih čini ranjivima na elektroničko ratovanje. No, Ukrajinci kažu da platforma nema fiksne karakteristike. Ovisno o zadatku, Rusi prilagođavaju ravnotežu između dometa i borbene nosivosti. Na kraćim udaljenostima nosivost se može povećati na račun dometa, dok se za dublje udare težina smanjuje kako bi se sačuvala energija leta. Također, postoji i konfiguracija koja ne ovisi o radijskom upravljanju i ne može se ometati sustavima elektroničkog ratovanja. Zbog toga, Molnija je univerzalna platforma koju ruske snage stalno prilagođavaju trenutnim uvjetima i operativnim scenarijima.
Molnija nije visokotehnološki proizvod u konvencionalnom smislu obrambene industrije, rekao je za Ukrainsku Pravdu Anatolij Hrapčinski, stručnjak za zrakoplovstvo i zamjenik direktora tvrtke koja proizvodi opremu za elektroničko ratovanje. Ključne komponente platforme – elektronika, motori, optika i radijske veze – uvoze se prvenstveno iz Kine. Ruski doprinos je minimalan, svodi se na trup i jednostavna konstrukcijska rješenja. "U stvari, to je konstrukcijski komplet nabavljen s masovnog civilnog tržišta. Tijelo je od šperploče, plastike i aluminijskih cijevi. Sastavljanje ne zahtijeva složenu opremu ili specijalizirane strojeve", pojasnio je.
Hrapčinski vjeruje da u modernom ratovanju nije odlučujuća vrhunska taktička ili tehnička izvedba određenog modela, nego brzina prilagodbe i isplativost. Sustav naoružanja ocjenjuje se ne po tome koliko je "dobar“, nego po tome koliko brzo se može masovno proizvoditi, prilagođavati novim uvjetima i trošiti bez kritičnih posljedica.
Otvori KEKS Pay
