Ako danas pitamo pro­sje­čnog Hrvata: „Zašto smo pobijedili u Domovinskom ratu?“, vjerojatno bi najčešći odgovor na to pitanje bio: „Zbog hrabrosti i požrtvovnosti hrvatskih branitelja, zajedništva cijele Hrvatske u obrani od velikosrpske agresije, velike pomoći iseljenih Hrvata” i tako dalje. No na možda još i važnije pitanje: „Kako smo pobijedili u Domovinskom ratu?“, zasigurno nije moguće pružiti jednostavan odgovor. Razlog tome je što su hrvatske oružane snage kroz pet godina rata doživjele iznimno složen kvalitativni skok od njena osnivanja u proljeće 1991. pa do konačne pobjede u listopadu 1995. godine. Taj kratki, brzi i učinkoviti razvoj Hrvatske vojske (HV) nije slučajan te je iznenadio većinu stranih vojnih analitičara, jer je vojska nastala iz ničega, bez naoružanja, vojne infrastrukture (vojarni, zračnih i pomorskih baza), s većim brojem vojno neškolovanoga časničkog i dočasničkog ljudstva, uz međunarodni embargo na nabavu oružja i opreme, a protiv neprijatelja koji je bio šesta vojna sila po naoružanju u Europi. Sve te činjenice u vojnim i političkim krugovima međunarodne zajednice tumačene su otpočetka rata pa sve do posljednje godine rata nerealnim i neizvedivim za državu Hrvatsku u svojoj borbi za oslobađanje svojeg teritorija okupiranog u velikosrpskoj agresiji. Oni to nisu mogli shvatiti jer nisu dovoljno pozorno pratili razvoj HV-a u tih pet godina, podcjenjivali su borbenu sposobnost koja je stalno rasla, a preuveličavali neprijateljsku. Zbog toga nisu uočili neke ključne čimbenike koji su nastali u tom razdoblju u hrvatskim oružanim snagama, a koji su utjecali na stvaranje sposobne i kvalitetne pobjedničke vojske koja je svog protivnika potpuno porazila. Tih nekoliko najbitnijih čimbenika u ratnom razvoju HV-a, koji su presudno utjecali na pobjedu u Domovinskom ratu, pokušat ćemo obrazložiti i pojasniti u ovome napisu.

Kod ‘susjeda’ po gorivo: Litru benzina preko granice plaćaju tek 1,19 eura