U malom selu nadomak Carigrada San Stefanu, 3. ožujka 1878. potpisan je Sanstefanski mir. Ovim mirom završen je rat između Ruskog i Osmanskog Carstva, a počinje moderna povijest Balkana i nova diplomatska bitka velikih sila koja u roku od nekoliko mjeseci ponovno mijenja kartu jugoistočne Europe.
Bugarska današnji da 3. ožujka slavi kao Dan oslobođenja. Ovaj mirovni ugovor predviđao je stvaranje autonomne bugarske kneževine s kršćanskom vladom i vlastitom vojskom. Granice su bile ambiciozne: od Dunava do Egeja, kroz gotovo cijelu Makedoniju i dijelove Trakije. Na karti je to izgledalo kao "Velika Bugarska".
Formalno pod suverenitetom sultana, ali zapravo samostalna, nova kneževina dobila bi i potencijalni pristup Sredozemlju. U europskim prijestolnicama to je izazvalo nelagodu. Britanija i Austro-Ugarska nisu skrivale sumnju da bi takav rasplet ojačao ruski utjecaj do razine koja bi promijenila ravnotežu snaga u regiji.
Dobitnici i gubitnici
Crna Gora više je nego udvostručila teritorij i dobila međunarodno priznanje neovisnosti. Srbija je postala neovisna i proširila se prema Nišu i Leskovcu. Rumunjska je priznata kao suverena država, ali je u zamjenu za Sjevernu Dobrudžu morala prepustiti južnu Besarabiju.
Bosna i Hercegovina trebala je dobiti autonomni status, dok su Osmanlije obećale reforme u Armeniji. Na papiru, sve je ovo izgledalo kao da se Balkan konačno poslao u novi poredak. Na terenu, nezadovoljstvo je raslo. Austrija-Ugarska bila je razočarana jer nije dobila širi utjecaj u Bosni i Hercegovini. Albanci su shvatili da bi podjela teritorija mogla ozbiljno ugroziti njihove interese, što je ubrzo dovelo do osnivanja Prizrenske lige. U Londonu i Parizu rasla je bojazan da Rusija preko Bugarske dobiva izravan politički i potencijalno vojni prodor prema toplim morima.
Sanstefanski mir potpisan je 3. ožujka 1878., ali je već na proljeće bilo jasno da neće ostati takav kakav je zamišljen. Pod pritiskom velikih sila, pitanje Balkana ponovno je otvoreno na Berlinskom kongresu iste godine. Na Berlinskog kongresu su granice opet prekrojene, a "Velika Bugarska" smanjila se na znatno manji prostor. Rusija je kasnije tvrdila da je sanstefanski dokument bio tek nacrt za pregovore s ostalim silama.
Unatoč tome što je bio kratkog vijeka, u kolektivnom sjećanju Bugara Sanstefanski mir je ostao simbol oslobođenja i nacionalnog ujedinjenja. Sto četrdeset osam godina poslije, 3. ožujka i dalje nosi snažnu političku i emocionalnu težinu. Za jedne je to dan slobode. Za druge podsjetnik da su na Balkanu i mir i rat često samo uvod u novu rundu pregovora. Brojni narodi jugoistočne Europe koji su živjeli dugi niz stoljeća pod osmanskom čizmom tako će par desetljeća poslije pokrenuti i Prvi i Drugi balkanski rat.
Otvori KEKS Pay
