Razmišljanja o posjetu britanskoj prijestolnici većina prosječnih Hrvata svodi na nekoliko stereotipa od kojih su dva najučestalija: London je beskrajno skup grad i vrijeme u njemu valja provesti u beskonačnim šopinzima po Oxford Streetu i izlascima po čuvenim okupljalištima. Da, London jest skup grad, ali samo za one koji nemaju volje sistematski pripremiti putovanje. Rezervacija niskotarifnih letova nekoliko mjeseci unaprijed može donijeti velike uštede pa se povratna karta može kupiti i za manje od 100 eura, kao i noćenje u pristojnom hotelu za oko 20-25 eura po osobi. Isto načelo vrijedi i za „preživljavanje“ jer London je prepun malih restorana čije su ponude i više nego povoljne. Pojednostavljeno, nije problem pronaći kakav zgodan kineski, meksički ili indijski restoran gdje se do sita možete najesti za 10- ak (i manje) eura.
Što se pak vremena provedenog u ovoj metropoli tiče, beskonačni šoping i bančenja najbesmisleniji su izbor za upotpunjavanje slobodnog vremena. Naime, London nudi beskrajno mnogo kulturoloških sadržaja od kojih je pristup većini besplatan. Prije nekoliko godina britanska je vlada odlučila otvoriti vrata londonskih muzeja i sama dotirati njihove potrebe. Naizgled neobičan, ali itekako dobar potez jer tisuće znatiželjnika svakodnevno hodočaste londonske muzeje pa ionako ostavljaju neku vrstu donacije, a bespotrebno je naglasiti koliku zaradu donose kafići i prodavaonice u muzejima koji su doslovno okupirani navalom kupaca.
