U jesen 2019. godine svijet je svjedočio kineskoj demonstraciji moći. Na divovskim kamufliranim kamionima, polako su prolazile rakete Narodnooslobodilačke vojske, svaka označena slovima i brojkama "DF-17". Bio je to trenutak kada je Kina javno otkrila svoje hipersonične rakete Dongfeng, oružje koje bi moglo promijeniti prirodu modernog ratovanja. Od tog trenutka, globalna utrka u razvoju hipersoničnih raketa postala je jedan od ključnih elemenata geopolitičkog natjecanja, usporedivog s Hladnim ratom, piše BBC.
Što su hipersonične rakete i zašto su toliko opasne? Hipersonične rakete definiraju se kao oružje koje putuje brzinama većim od 5 Macha, odnosno pet puta brže od brzine zvuka (oko 6210 km/h). Za usporedbu, nadzvučne rakete putuju iznad brzine zvuka (1235 km/h). Njihova najsmrtonosnija karakteristika nije samo brzina, već i sposobnost manevriranja tijekom leta, što ih čini izuzetno teškima za otkrivanje, praćenje i presretanje. Postoje dvije glavne vrste hipersoničnih raketa. Prva su rakete s pojačanim klizanjem, poput kineskih DF-17, koje raketni pojačivači propeliraju prema gornjim slojevima atmosfere, odakle se spuštaju nevjerojatnom brzinom prema cilju, mijenjajući putanju na nepredvidljiv način. Druga vrsta su hipersonične krstareće rakete, koje prate teren kako bi izbjegle radare, koristeći "scramjet" motore koji uzimaju zrak tijekom leta za daljnje ubrzanje. Ove rakete su "dvostruke namjene", što znači da mogu nositi nuklearne ili konvencionalne visokoeksplozivne bojeve glave.
Njihova sposobnost iznenadnog mijenjanja smjera čini ih gotovo nemogućima za obranu standardnim proturaketnim sustavima, koji su dizajnirani za predvidljivije balističke rakete. Prema Patrycji Bazylczyk iz Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu, ključno rješenje za obranu od hipersoničnih raketa leži u svemirskim senzorima, koji mogu nadvladati ograničenja zemaljskih radara. Kina je trenutno lider u razvoju hipersoničnih raketa, a slijedi je Rusija. Kineske DF-17 rakete privukle su globalnu pozornost 2019., dok Rusija tvrdi da njezin Avangard sustav može doseći brzine do Mach 27 (oko 33.300 km/h), iako se češće spominje brzina od Mach 12 (14.800 km/h). SAD, iako tehnološki napredne, zaostaju u ovom području, dok Ujedinjeno Kraljevstvo još uvijek nema vlastite hipersonične rakete.
Razlog kineske i ruske prednosti leži u ranim i značajnim ulaganjima u ove programe. Dok su zapadne zemlje u prva dva desetljeća 21. stoljeća bile fokusirane na borbu protiv terorizma i pobunjeničkih ratova, Kina je tiho gradila svoju vojnu moć. Sir Alex Younger, bivši šef britanske Tajne obavještajne službe, priznao je 2020. da Zapad nije primijetio "masovan uspon Kine kao vojne sile". Osim Kine i Rusije, i druge zemlje ulažu u ovu tehnologiju. Izrael posjeduje hipersoničnu raketu Arrow 3, dizajniranu za presretanje. Iran tvrdi da je lansirao hipersoničnu raketu tijekom sukoba s Izraelom u lipnju, iako stručnjaci smatraju da nije bila dovoljno manevarska da bi se klasificirala kao prava hipersonična raketa. Sjeverna Koreja radi na vlastitim verzijama od 2021., dok SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo ubrzano razvijaju svoje sustave, poput američkog "Dark Eaglea".
Stručnjaci poput Williama Freera iz Council on Geostrategy upozoravaju da hipersonične rakete mijenjaju dinamiku ratovanja, smanjujući vrijeme dostupno za reakciju. Tom Sharpe, bivši zapovjednik Kraljevske mornarice, ističe da iako osnovni principi praćenja i uništavanja projektila ostaju isti, hipersonične rakete ostavljaju znatno manje vremena za obranu. Američki Kongres upozorio je da trenutni zemaljski i svemirski senzori nisu dovoljni za otkrivanje i praćenje ovih oružja. Ipak, postoje oni koji smatraju da je uzbuđenje oko hipersoničnih raketa pretjerano. Dr. Sidharth Kaushal iz Royal United Services Institute tvrdi da one nisu revolucionarne, ali su privlačne za napade na visokovrijedne ili teško dostupne ciljeve zbog svoje kinetičke energije. Obrambene mjere, poput otežavanja praćenja ciljeva i korištenja naprednih satelitskih sustava, mogu smanjiti njihovu učinkovitost.
Dok Kina impresionira svojim programima, stručnjaci upozoravaju na oprez prema ruskim tvrdnjama. U studenom 2024., Rusija je lansirala eksperimentalnu raketu Oreshnik na Ukrajinu, tvrdeći da je dostigla brzinu od Mach 10. No, analitičari poput Freera sugeriraju da ruske tvrdnje možda nisu posve pouzdane, često služeći kao dio propagandnog rata. Ruski čelnik Vladimir Putin tvrdio je da ovo oružje ulazi u masovnu proizvodnju i da imaju kapacitet, kako je rekao, pretvoriti ciljeve "u prah". Kako piše BBC, Zapad bi najviše trebao zabrinjavati ruski izuzetno brzi i visoko manevarski Avangard. Na ceremoniji njegovog predstavljanja 2018. godine, zajedno s pet drugih takozvanih "superoružja", Putin je izjavio da je nezaustavljiv. Dr. Sidharth Kaushal sugerira da bi njegova primarna uloga zapravo mogla biti "svladavanje američkih proturaketnih obrana". - Državni programi naoružanja Rusije također ukazuju da je njezin proizvodni kapacitet za sustav poput Avangarda ograničen - tvrdi on.
Otvori KEKS Pay
