Oko 5,00 sati 6. travnja primljene su vijesti s motrilačkih postaja na Mljetu, Šipanu i Srđu kako velike skupine nepoznatih aviona lete prema sjeveroistoku. Oko 6,30 sati prvi su talijanski avioni preletjeli Kotor, ali nisu bacali bombe. U 7,00 sati krstarica „Dalmacija“ isplovila je iz Kotora na položaj između Prčnja i Perasta, dok je I. torpedna divizija primila zapovijed neka bude spremna isploviti iz Dobrote u slučaju napada. Oko 9,00 sati uslijedio je prvi zračni napad na Kotor, no brodovi nisu pogođeni.
Oko 14,00 sati jedna skupina obrušavajućih aviona, talijanske „Stuke“ tipa „Junkers“ Ju87, nadletjela je Lovćen i napala brodove I. divizije dok su napuštali Dobrotu. Ni jedan nije pogođen, ali je tlak eksplozija od bliskih promašaja oštetio kućište lijeve turbine na razaraču „Beograd“. Provizorni popravak omogućio je održavanje brzine do 28 čvorova (umjesto najveće do 38 čv). Brodski protuavionski topovi uspjeli su srušiti jednu „Stuku“ iznad Vermača, a druga je pala u Župi, jugoistočno od Tivta.
Idućih dana slijedili su brojni dnevni napadi na ciljeve u Boki, dok je noću vladao mir. Brodovima je naređeno neka mijenjaju položaje i vežu se maskirani uz obalu, daleko od vojnih i gradskih ciljeva, ali je stalno seljenje i skrivanje nepovoljno djelovalo na moral posada, a trošilo se i dragocjeno gorivo. Stoga je cijela I. divizija poslana 13. travnja na skriveni položaj u Krtolama, gdje se vezala uz strmu obalu.
