Na današnji dan, 15. srpnja 1410. godine, odigrala se Bitka kod Tannenberga, poznata i kao Bitka kod Grunwalda ili Žalgirisa, jedna od najvećih i najznačajnijih vojnih pobjeda srednjeg vijeka. U sukobu koji je trajao veći dio dana udružene snage Kraljevine Poljske i Velikog Vojvodstva Litve nanijele su težak poraz Teutonskom redu, čime je zaustavljeno njegovo višestoljetno širenje prema istoku Europe i promijenjena politička ravnoteža na Baltiku.
Teutonski red osnovan je krajem 12. stoljeća tijekom križarskih ratova u Svetoj Zemlji, no nakon njih svoje je djelovanje preselio na područje Baltika. Pod izlikom pokrštavanja poganskih naroda postupno je izgradio snažnu vojnu državu koja je obuhvaćala dijelove današnje Poljske, Litve, Rusije i baltičkih zemalja. Zahvaljujući dobro organiziranoj vojsci, snažnim utvrdama i potpori zapadnoeuropskog plemstva, Teutonci su desetljećima predstavljali jednu od najmoćnijih vojnih sila sjeverne Europe. Teuronski red bio je preteča Kraljevine Pruske, te je svojim militarizmom dugo bio uzor ne samo svojoj sekularnoj nasljednici Pruskoj, već i Njemačkom Carstvu i Trećem Reichu.
Njihov najveći protivnik bila je Litva, posljednja velika poganska država u Europi. Situacija se promijenila 1386. godine kada se litavski veliki vojvoda Jogaila oženio poljskom kraljicom Jadvigom, prihvatio kršćanstvo te kao Vladislav II. Jagelo postao poljski kralj. Time je stvorena poljsko-litavska unija, jedna od najvažnijih političkih zajednica srednjovjekovne Europe, dok je Teutonski red izgubio glavni argument kojim je opravdavao svoje ratove protiv Litve.
Unatoč tome, sukobi nisu prestali. Napetosti oko pograničnih područja i kontrole trgovačkih putova na Baltiku prerasle su 1409. godine u veliki rat, koji je kulminirao godinu dana kasnije na ravnicama između sela Grunwald, Tannenberg i Ludwigsdorf u današnjoj sjeveroistočnoj Poljskoj.
Povjesničari procjenjuju da se na bojištu okupilo između 50.000 i 70.000 vojnika, što ovu bitku svrstava među najveće vojne sukobe europskog srednjeg vijeka. Teutonsku vojsku predvodio je veliki meštar Ulrich von Jungingen, dok su savezničkim snagama zapovijedali poljski kralj Vladislav II. Jagelo i litavski veliki vojvoda Vitold.
Borbe su bile iznimno žestoke. Litavske postrojbe u jednom su se trenutku povukle s bojišta, što dio povjesničara smatra unaprijed planiranim taktičkim manevrom kojim su izvukle dio teutonskih snaga iz povoljnog položaja. Nakon višesatne borbe brojčana nadmoć saveznika počela je dolaziti do izražaja. Teutonska vojska postupno je opkoljena, a veliki meštar Jungingen poginuo je u završnici bitke zajedno s velikim brojem visokih zapovjednika Reda.
Poraz kod Tannenberga nije odmah uništio Teutonski red, ali je označio početak njegova dugotrajnog slabljenja. Već 1411. godine Prvim mirom u Torunju Red je bio prisiljen platiti visoku odštetu i prepustiti dio teritorija, što je ozbiljno narušilo njegove financije i politički ugled.
Sljedećih desetljeća Teutonski red postupno je gubio utjecaj, dok su Poljska i Litva postajale vodeće sile istočne Europe. Konačni kraj teutonske države uslijedio je 1525. godine kada je veliki meštar Albrecht od Brandenburga prihvatio luteranstvo, sekularizirao preostale posjede Reda i osnovao Prusko Vojvodstvo, koje je postalo vazal poljske krune. Taj će događaj kasnije otvoriti put nastanku moćne Pruske, jedne od najutjecajnijih europskih država novoga vijeka.
Bitka kod Tannenberga i danas zauzima posebno mjesto u kolektivnom sjećanju nekoliko europskih naroda. U Poljskoj se slavi kao Bitka kod Grunwalda i smatra jednim od najvećih nacionalnih vojnih trijumfa, dok je u Litvi poznata pod nazivom Žalgiris, po kojem je ime dobio i najtrofejniji litavski košarkaški klub. U njemačkoj historiografiji tradicionalno se koristi naziv Tannenberg.
Više od šest stoljeća nakon sukoba, povjesničari se i dalje raspravljaju o pojedinim detaljima bitke, od točnog broja vojnika do pojedinih taktičkih odluka. Ipak, oko jednog postoji gotovo potpuno slaganje - pobjeda Poljske i Litve kod Tannenberga trajno je promijenila odnos snaga u istočnoj Europi i označila kraj razdoblja u kojem je Teutonski red predstavljao dominantnu vojnu silu na Baltiku.