Svaka država imala je svoj način reguliranja vojne obveze. Mahom je bila riječ o ročnoj vojsci i općoj vojnoj obvezi. Za razliku od većine europskih država, Velika Britanija nije imala opću vojnu obvezu. Privlačenje novaka novinskim člancima bila je ustaljena praksa. Britanska vojska zakupila je cijelu
stranicu Daily Telegrapha kako bi potencijalnim novacima približila vojnički život. Članak pod nazivom „Što vojska nudi“ i upečatljiva podnaslova „Za domovinu“ zorno je predočavao kako izgleda služba britanskog vojnika. Kao prednost vojničkog života navodi se to što se u vojsku primaju samo pošteni, zdravi i karakterni ljudi kojima se pruža prilika da se upoznaju sa zapadnim indijskim otocima, Gibraltarom, Maltom, Hong Kongom, Indijom i južnom Afrikom te ostalim zanimljivim dijelovima svijeta. Tu je i svakodnevna tjelovježba kojom su novaci usavršavali svoje tijelo, no nudili su se i razni sportovi poput boksa, nogometa, kriketa, hokeja ili veslanja. „Što ti srce zaželi, toga imaš u našoj vojsci“, nastavlja se u oglasu. Kao prednosti vojničke službe navode se besplatan stan, hrana, odjeća i liječenje. Osim toga, običan vojnik zarađivao je oko osam kruna tjedno. Nakon dvije godine službe plaća bi se penjala na 13 kruna tjedno, dok je desetar tjedno primao 20 kruna. Ističu se i moderne vojarne opremljene kantinama, dvoranama za biljar, bibliotekama te čistim sobama.
Nastavak teksta pročitajte u novom broju VP magazina!