Naslovnica

Njemačka radna služba 1935. – 1945.

Prvu dobrovoljnu radnu službu u Njemačkoj poslije Prvoga svjetskog rata ustrojili su 1920-ih godina studenti, članovi „Saveza ptica selica“, organizacije romantičarskih ideja o povratku prirodi
24. travnja 2017. u 17:24 0 komentara 1010 prikaza
Rat
Foto: Wikimedia CC

Nakon što smo u protekla dva nastavka opisali ustroj i djelovanje Državne (časne) radne službe NDH (DRS), u ovome ćemo članku prikazati razvoj njemačke radne službe čiji je službeni naziv bio Radna služba Reicha (Reichsarbeitsdienst – RAD) i prema čijem je uzoru djelovao DRS. Budući da riječ „Reich“ možemo shvatiti i tako da znači „država“, taj bismo naziv također mogli prevesti kao Državna radna služba.

Ideje o posebnoj obveznoj radnoj službi javljale su se u više navrata, počevši od druge polovine 19. stoljeća, a naročito su postale popularne tijekom i nakon Prvoga svjetskog rata. U početku su se prijedlozi o takvoj službi odnosili na djevojke kojima je, navodno, trebalo omogućiti praktičnu izobrazbu u raznim kućanskim poslovima kako bi od njih napravili bolje domaćice. Prijedlozi o uključivanju mladića pojavili su se znatno kasnije, tek 1912. godine, kada je skupina njemačkih profesora poslala svoj prijedlog Ministarstvu obrane. Smatrali su da bi se time smanjile klasne razlike, a mladići bi zajedno radili na projektima od općega značaja.

Tijekom rata doista je stvorena jedna radna služba pod nazivom Domovinska pomoćna služba (Vaterländischer Hilfsdienst), a zadatak joj je bio pomagati vlastima u ratnim naporima. Stvorio ju je general von Hindenburg koji je planirao masovno uključivanje svih muškaraca i žena, mladića i djevojaka, međutim zakonskim propisima odobreno je samo uključivanje muškaraca od 17. do 60. godine koji nisu bili u vojsci ili nisu već radili u šumarskim ili poljoprivrednim poduzećima.

Oni su bili mobilizirani i poslani na rad u industriju oružja ili na druga mjesta koja su bila važna za rat. Ova služba ukinuta je, dakako, nakon kraja rata. S obzirom na tešku gospodarsku situaciju i veliku nezaposlenost koja je zavladala u poratnim godinama, pozivi da se obnovi neka vrsta radne službe bili su sve češći. Za radnu službu bili su svi, i ljevica i desnica, crkva, pedagozi, razne organizacije mladeži, političari, vojnici, međutim, uglavnom je desnica bila za obvezatnu radnu službu, dok su se ostali mahom zalagali za princip dragovoljnosti. Smatralo se da mladež bježi u gradove gdje je izložena raznim negativnim utjecajima te da je treba „vratiti“ selu i „zdravom načinu života“, i to milom ili silom, ovisno o političkom predznaku predlagatelja...

Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 5. travnja na svim kioscima!

Elipso

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message