Osnova njemačke taktike predstavlja primjenu „taktike davanja misija" („Auftragstaktik"), odnosno zadaća. Pojednostavljeno, navedenu taktiku možemo opisati na sljedeći način: zapovjednik daje podređenom časniku zadaću, ali ne govori mu kako će je izvršiti. U isto vrijeme zapovjednik upoznaje podređenog časnika s cjelokupnim pothvatom (svojim zadatkom), tako da u slučaju promjene situacije „misija" ipak može biti izvedena uspješno, bez potrebe izdavanja novih zapovijedi. Primjena navedenog temelj je za vođenje ofenzivnih pothvata. Međutim, istovremeno fleksibilnost i taktička odgovornost za provođenje kod mladih zapovjednika razvija inicijativu i borbeni duh, što je okosnica ponašanja njemačkih zapovjednika postrojbi u oba svjetska rata.
Bitka sa svojim često brzo promjenjivim tijekom zahtijevala je visok stupanj samostalnosti na svim razinama zapovijedanja. Upravo se iz tog razloga „taktika davanja zadataka", odnosno ograničavanje na postavljanje jasnih i jednostavnih zadaća koje podčinjenim zapovjednicima ostavljaju slobodan izbor načina i oblika izvršenja. Uvjet za samostalno djelovanje, a ipak u duhu cjeline, predstavlja časnički kadar obučen po istim načelima. Pored odgovornosti koju nosi zapovjednik, od svakog podčinjenog časnika i dočasnika očekivala se osobna inicijativa, volja za odlučivanje, u duhu zajedničke vojne filozofije. Bilo je jasno da niti jedan zapovjednik ili vojnik neće moći ispuniti postavljeni zadatak (misiju) samo uz pomoć zajedničke obuke, nego uz pomoć razmišljanja i samostalnog rada. Ali ova sloboda djelovanja zahtjeva od svakoga zapovjednika visoki stupanj discipline u izvršenju zadaća, odnosno obvezu da uvijek radi u smislu dobivene „misije".
>>Oklopni transporter Sd.Kfz.251 D
U smislu taktike davanja zadataka, svaka suvišna zapovijed predstavlja okov koji sputava inicijativu podčinjenog zapovjednika. Efikasna primjena „taktike davanja misija" neraskidivo je povezana s primjenom koncepcije ustrojavanja „borbenih skupina" (Kampfgruppen). Borbena skupina predstavlja elastično ustrojenu postrojbu namjenskog i privremenog karaktera, a za izvršenje postavljene „misije". Navedene borbene skupine u Njemačkoj vojsci ustrojavane su od razine i jačine voda pa do razine i jačine divizije. Većina namjenski ustrojenih borbenih skupina bila je razine i jačine bojne ili pukovnije.
Ustrojavanje borbenih skupina omogućavalo je dobivanje niza postrojbi koje su mogle samostalno izvrgavati postavljene zadaće, budući da je svaka borbena skupina, kao namjenski ustrojena postrojba, raspolagala s pješaštvom, topništvom, opkoparima, dojavništvom i oklopom, a sve prema potrebi izvođenja postavljene misije. Primjena borbenih skupina bila je neograničena, kako na prvoj crti bojišta, u napadu ili obrani, tako i u pozadini u borbi protiv ubačenih diverzanata ili partizana.
Njemački časnici smatrali su da je neaktivnost i kašnjenje veće zlo nego kriva odluka pri borbenom djelovanju te ukoliko u pojedinom slučaju postoje dva taktička rješenja obvezno se moralo izabrati ono agresivnije.
>>Ruska zima odbacila je nacistički ratni stroj - ili ipak nije?
Interesantno da su Njemci u 2. svjetski rat usli sa relativno zastarjelim naoruzanjem. Tipicno naoruzanje pjesaka bila je puska K-98 (iz 1898, sa manjim preinakama) koja je vec tada bila teska, dugacka za blisku brbu i limitirane vatrene moci (repetirka), tj. vec tada zastarjela. Starije generacije ce se sjetiti jugo-verzije te puske koja se zvala M-48. Nisu uspjeli masovno proizvesti poluautomatsku pusku poput Americke Garand ili Ruske SKS, niti automat (Njemacki automat MP-40 je bio rijedak, imali su ga samo oficiri ili elitne jedinice) poput Ruskog Spagina npr. Takticka doktrina njemacke vojske bila je da vojnici naoruzani tim zastarjelim puskama stite puskomitraljez (MG34, kasnije MG42) koji je cinio glavnu vatrenu moc desetine i to se dokazalo dosta limitirano. Tome treba dodati relativno primitivnu logistiku - Njemacka opskrba obavljala se uglavno konjima, relativno zastarjele tenkove (noviji, mocniji, ali malobrojni tenkovi Panter i Tigar usli su u borbu od 1943, kada je rat vec bio izgubljen), te nemmogucnost Nemacke da proizvede i jedan teski bombarder cetveromotorac poput. npr. engleskog Lancastera ili americkog B-24, cinili su njemacku vojsku prilicno zastarjelom. Oni jesu proizveli neke zaista inovativne sisteme, kao prvi mlazni avion (Me262), prvu krstarecu (V-1) i balisticku (V-2) raketu, prvi vojni helihopter (Kolibri) i prvu jurisnu pusku (MP44 od koje je nastao Kalasnjikov) ali sve u malim kolicinama koje nisu bitno utjecale na tok rata. Imajuci u vidu prilicno zastarjelo naoruzanje i logistiku treba se priznati da su dobro izdrzali cak 6 godina protiv nadmocnih protivnika.