Prva gardijska brigada začetak je i predvodnik oružane sile hrvatskog naroda i domovine. Nosili ste svoj barjak časno kroz brojne bitke, od Vukovara do Gospića, od Velebita do Prevlake. Pokazali ste pri tom veliku hrabrost i stekli ste golemo ratničko iskustvo. Postali ste pravi hrvatski tigrovi, kadri svojim pobjedničkim duhom bodriti svu hrvatsku vojsku. Neka vaši tigrovski zubi nikad ne otupe jer vaša ratnička spremnost najbolji je jamac mira i sigurnosti hrvatskog naroda. Neka vaše gromke pokliče slušaju i generacije koje dolaze. Čuvajte pobjednički duh hrvatskih tigrova kao svetinju. Bili ste prvi, jeste prvi, ostanite postojano uvijek prvi na braniku hrvatske domovine.“

Tako je o “Tigrovima” svojedobno govorio hrvatski ratni ministar obrane Gojko Šušak. O njima je, u izdanju zagrebačkog “Znanja”, upravo izašla monumentalna monografija koja u ciijelosti opisuje njihov ratni put u Domovinskom ratu. Ustrojavanje 1. gardijske brigade Zbora narodne garde (ZNG) započelo je 15. svibnja 1991. godine u Zagrebu. Stvarno je ispisivanje ratne povijesti kao i podrijetlo njezina legendarnog imena Tigrovi starije od tog datuma. Ljudi koji su postali okosnicom zapovjednog i borbenog sastava 1. gardijske brigade svoja su prva borbena iskustva stjecali kao redarstvenici Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, dragovoljno pristupivši u sastav Jedinice za posebne zadatke Rakitje 1990 godine, a već su ih tada zvali “Tigrovima iz Rakitja”. Do kraja 1991. godine ustrojeno je šest pješačkih bojni, Oklopnomehanizirana bojna i pristožerne rodovske postrojbe. Ustroj 1. pješačke bojne Tuškanac započeo je sredinom svibnja 1991. godine u Zagrebu. U sastavu 1. brigade Zbora narodne garde nalazila se do 27. kolovoza, kada se, temeljem zapovijedi ministra obrane, izdvaja i ustrojava pod nazivom Zaštitna bojna Zapovjedništva Zbora narodne garde.

Foto: Znanje

Iz nje će se poslije razviti prva postrojba Vojne policije u Republici Hrvatskoj, 66. bojna Vojne policije. Kako ne bi ostala umanjena za jednu bojnu, u 1. brigadi Zbora narodne garde u rujnu iste godine započinje ustrojavanje 1. pješačke bojne Vrapče koja je dobila kodni naziv Ćuk i domicilno je smještena u zagrebačku vojarnu “Senjak”. 2. pješačka bojna Rakitje ustrojena je pod kodnim nazivom Kos u svibnju 1991. godine, u već povijesnoj bazi Rakitje. Glavninu te bojne činili su pripadnici Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH koji su već od prije ondje bazirali. 3. pješačka bojna Pionirski grad, poznata pod imenom Žune, ustrojena je također u svibnju 1991. u bazi Pionirski grad u zagrebačkom naselju Dubrava. Većinu pripadnika činili su pripadnici specijalnih jedinica policije koji su prethodno završili obuku u obučnom središtu Valbandon kod Pule.

4. pješačka bojna Kumrovec počela se ustrojavati u lipnju 1991. godine pod kodnim imenom Gavrani. U srpnju je premještena u bazu Petruševec u Zagrebu gdje ostaje do kompletnog preseljenja Brigade u zagrebačku vojarnu “Croatia”. 5. pješačka bojna Vinica ustrojena je u srpnju 1991. iz formacije Nastavnog centra za obuku jedinica za poposebne namjene MUP-a u Vinici kod Varaždina i dobila je kodni naziv Oblak. U sklopu novog preustroja oružanih snaga Hrvatske vojske koncem 1992. godine ta se bojna transformira u 7. gardijsku motorizirano- tenkovsku brigadu s postojećim časničkim, dočasničkim i vojničkim kadrom. Ustrojavanje 6. pješačke bojne Tomislavac započinje u kolovozu 1991. u bazi Petruševec, a nastavlja se u Tomislavovu domu na Sljemenu. Bojna dobiva kodni naziv Orao. Ovaj ustroj funkcionirao je do prosinca 1992. kada 1. brigada Zbora narodne garde postaje 1. gardijska motorizirana brigada. Umjesto navedenih šest pješačkih bojni ustrojene su tri motorizirane bojne, ukinuta je Samostalna satnija Vojne policije te su ustrojeni Protuoklopni topničko-raketni divizijun, Topničko- raketni divizijun i podstožerne postrojbe: Izvidnička satnija, Logistička satnija, Satnija veze, Vod za elektroničko djelovanje, Izvidnički vod, Vod RBKO, Inženjerijska satnija. Do kraja rata izvršena su još dva preustroja i to u rujnu 1993. i u travnju 1994. godine. Brigadom su tijekom Domovinskog rata nakon Josipa Lucića zapovijedali Marijan Mareković, Eduard Butjer i Jozo Milićević.

Odmah nakon ustrojavanja prvih pješačkih bojni, u prvoj fazi svojega borbenog djelovanja, Tigrovi izvršavaju složene zadaće: osiguranje predsjednika Republike, Vlade, Sabora, Hrvatske televizije, Kriznog stožera, Zapovjedništva ZNG-a, blokadnih punktova u blizini objekata bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA). Uspješno su proveli akcije u Pakracu, Dvoru na Uni te na Plitvicama.

Tijekom ljeta 1991. godine intenziviraju se oružane aktivnosti pobunjenih Srba. Jugoslavenska narodna armija ne samo da se prema Hrvatskoj odnosi prijetvorno, potpomažući srpske pobunjenike i razne paravojne skupine iz Srbije, nego prelazi u otvorenu agresiju. Nacionalna sigurnost i teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske ozbiljno su ugrožene. Intenzitet oružanih sukoba sve je veći, a neprijateljske postrojbe sve su masovnije. U pojedinim dijelovima Hrvatske formiraju se velika bojišta. Pripadnici 1. gardijske brigade tijekom 1991. godine sudjeluju u borbama na Istočnoslavonskom, Zapadnoslavonskom, Ličkom i Banovinskopokupskom bojištu. O svemu ovome detaljno čitajte u knjizi koja je obima više od 600 stranica, s nizom fotografija i karata, osobnih sudbina, s mnoštvom popisa i podataka. MORH je prije nekoliko godina izdao monografiju o “Tigrovima” u nizu monografija o gardijskim brigadama, a ova je knjiga njezina nova, dopunjena verzija. “Tigrovi” su, bez daljnjega, zaslužili ovakvu knjigu.

Ostale zanimljivosti pročitajte u novom broju Vojne povijesti koji je u prodaji od 5. studenoga, za samo 19,99 kuna!

HZMO poslao važnu obavijest umirovljenicima