Zaprijetiti Bruxellesu prekidom diplomatskih odnosa na prvu se loptu čini vanjskopolitičkim samoubojstvom. Stoga to nikada nikome i nije palo na pamet. Sve do posljednjeg intervjua turskog premijera Reçepa Tayyipa Erdogana u Milliyetu, koji je vrhu EU poručio da mu s Bruxellesom ne pada na kraj pameti komunicirati od lipnja 2012. kada predsjedanje preuzima Cipar. Njemački CSU je primjerice na to reagirao tako žestoko, da ga je hladiti morao sestrinski CDU, a Cipar je, kao najveći kronični političko teritorijalni problem EUa, opet zaprijetio da postane gorući problem.
Reklo bi se da se od 1974. malo što promijenilo. No, tome baš i nije tako, unatoč teškim otvorenim ranama između turskih i grčkih Ciprana koje opstaju još od vojnog puča koji je 15. srpnja 1974. u Nikoziji provela ciparska vojska potpomognuta vojnom huntom iz Grčke. Bio je to trenutak u kojem je eskalirao animozitet između grčkih i turskih Ciprana, koji su nekoć živjeli u savršenom miru.
