Godinama smo svjedoci o zapuštenosti hrvatske vojne i ratne povijesti, pa tako i one iz razdoblja prošloga stoljeća. Posljednjih više od pet godina to polako ispunjava VP magazin. Zapravo, već sam puno puta konstatirao kako u hrvatskoj historiografiji postoji niz rupetina koje do danas nisu zatvorene, teme koje nitko nije ni dotaknuo, istraživanja koja tek čekaju istraživače. Ali isto tako ima tema koje su zagađene u prvom redu komunističkom, marksističkom ideologijom, i pristupima koji nemaju veze s neopterećenim, neovisnim istraživanjima jer su često u prošlom stoljeću u pozadini bili politički i ideološki ciljevi. Zato kao pravo osvježenje dolazi rad kolege Zdenka Kuftineca u ovom broju, u kojemu je opširno opisao tematiku ustaške vojske u emigraciji do 1941., a najvrijedniji dio teme svakako su opisi fotografija koji su izuzetno detaljni te u kojima su ispravljene prijašnje mnogo puta ponavljane greške kad su neke od fotografija bile objavljivane. Kuftinec je uložio ogroman trud kako bi došao do točnih informacija o tome tko je na fotografijama, gdje su slikane…
Koliko je to teško, Kuftinec jasno naznačuje: »Istraživanje ustaške vojske u emigraciji do uspostave NDH poseban je izazov zbog kroničnog nedostatka izvora i ograničene dostupnosti malobrojnih postojećih, a moguće je da će rezultati uvijek ostati samo na razini temeljnih spoznaja. U zapisniku saslušanja u OZNA-i posljednjeg zapovjednika Poglavnikove tjelesne bojne i čuvara emigrantske ustaške pismohrane ustaškog pukovnika Mije Bzika stoji da je sva ta pismohrana spaljena u noći 5/6. svibnja 1945. u Velikoj Gorici. Dio izvornih dokumenata ili prijepisa ipak je sačuvan u »poglavnikovoj arhivi« u Vojnom arhivu u Beogradu. Poznati memoarski izvori ustaških emigranata vrlo su rijetki.« Stoga je ovaj rad i zaslužio primjereni prostor u magazinu...
Novo izdanje Vojne povijesti čitajte od 5. travnja na svim kioscima!
Povijest svakako treba prouciti s obje strane, a ne nekritički prihvati verziju pobjednika. Intelektualno prikraćeni komentator ispod smatra da se protiv moćnih ustaša i četnika borio cijeli svijet. Tipičan proizvod našeg obrazovnog sustava, koji nema potrebu ništa dovoditi u pitanje. Ali tek kad nešto nauči vidjet će da je i Poljska komadala Čehoslovačku, da je i SSSR komadao Poljsku, da su Britanci okupirali Island, da je SSSR napao Finsku i Rumunjsku, da su Amerikanci zadržali rasne zakone do kraja 1960.-tih i imali koncentracione logore za Japance. Da je Staljin slao cijele narode u Gulag i da je Holokaust imao manje žrtava od Holodomora. Da nitko nije odgovarao za 150.000 civilnih žrtava atomske bombe. Tek kad sve to naučiš, shvatiš da je razlika u nijansama, a danas su jedni zvijeri, a drugi plemeniti borci za slobodu. A činjenica je da su u Top Ten najsmrtonosnijih vođa u WWII svega 3 nacista, a ostalo su antifašisti. Hitler je btw tek treći.