FELJTON

Pomorski rat na Jadranu 1940. - 1945. - (3. dio)

Njemački PiLaBo 504 s vozilom tipa LWS (Landwasserschlepper)
Foto: Kugler
1/5
17.07.2014.
u 10:36

Njemački odred je potučen 8. rujna u okršaju koji je trajao šest sati, neki Nijemci su se sakrili na otoku, dok je pet desantnih brodova evakuiralo druge preživjele. Putem su ih napali saveznički zrakoplovi i navodno potopili četiri s ukupno 400 vojnika. Prema njemačkim izvorima avioni su potopili samo desantnu brodicu br. 308 na maskirnom vezu još 7. rujna, dok su brodicu br. 351 s ranjenicima potopile britanske topovnjače.

Njemačka se potkraj ljeta 1944. povlačila na svim bojišnicama i napuštala sve veće dijelove okupiranih teritorija. Bugarska je isto napustila njemački tabor i skupina vojski "E" u Grčkoj se našla u opasnosti biti odsječena. Jugoslavenski Vrhovni stožer je stoga 5. rujna zapovjedio 8. zboru neka napadne njemačke snage na otocima i na kopnu, kako bi se spriječilo njihovo uredno povlačenje. U to su doba Nijemci raspolagali na toj bojišnici sa 60.000 ljudi, uključujući hrvatske i četničke postrojbe, dok je NOVJ imala samo 25.000, ali bolje motiviranih boraca. Zahvaljujući i većoj pokretnosti uz pomoć vlastitih i savezničkih brodova, mogli su napadati prema vlastitom izboru i postizati lokalnu premoć. Broj boraca je poslije svake pobjede bivao sve većim, za razliku od protivnika, koji je bio sve slabiji. Njemačke postrojbe nisu bježale ni prelazile na partizansku stranu, jer su znali koja ih sudbina čeka u zarobljeništvu, ali su mnogi bivši četnici i domobrani mogli postati vojnicima NOVJ ako bi se dovoljno brzo predali.

Oslobađanje Dalmacije odvijalo se u tri koraka: prvo su oslobođeni otoci Srednje i Južne Dalmacije, zatim obala i konačno su slijedile operacije u unutrašnjosti (Kninska operacija). Prva faza trebala je početi iskrcavanjem na Braču, kako bi se presjekle njemačke prometnice i veze u području Splita, a zatim zauzelo Šoltu i Drvenik. Zapadni dio Hvara već je bio slobodan, a partizanska mornarička postaja u hvarskoj luci predstavljala idealnu "operacijsku osnovicu" za napad na Brač. Početak akcije planiran je za 18. rujna, ali se u noći 6./7. rujna na Hvaru iskrcala jedna skupina njemačkih obalnih lovaca i zauzela Starigrad. Stoga je glavni stožer 26. divizije zapovjedio poslati na otok pojačanu 1. brigadu zajedno s jednim tankovskim odjelom i jednom bitnicom brdskih topova. Te su postrojbe prebačene u hvarsku luku u podne 7. rujna u konvoju od četiri kolone. U 16,00 sati je slijedio motorni jedrenjak Zmaj sa zapovjednikom IV. POS-a, a u ponoć PČ 53 Zora s tri desantne splavi, koje su transportirale topništvo i strjeljivo.

Foto: Danijel Frka

Njemački odred je potučen 8. rujna u okršaju koji je trajao šest sati, neki Nijemci su se sakrili na otoku, dok je pet desantnih brodova evakuiralo druge preživjele. Putem su ih napali saveznički zrakoplovi i navodno potopili četiri s ukupno 400 vojnika. Prema njemačkim izvorima avioni su potopili samo desantnu brodicu br. 308 na maskirnom vezu još 7. rujna, dok su brodicu br. 351 s ranjenicima potopile britanske topovnjače. Britanski zrakoplovi su potopili i KJ 201 na moru, a druge dvije brodice na vezu u Makarskoj. I druga plovila 771. bojne obalnih lovaca su oštećena u Makarskoj kad su u zračnom napadu eksplodirale njemačke bombe pripremljene za uništenje lučkih postrojenja. Partizani su prema jugoslavenskim izvorima na Hvaru imali samo 16 ranjenih. Glavnina snaga NOVJ je napustila Hvar 10.9., ali je jedna bojna ostala na otoku, jer se saznalo kako se Nijemci vraćaju. Ipak je bila riječ samo o manjim skupinama koje su tražile nestale vojnike.

Nijemci su se istodobno s tom operacijom počeli povlačiti s Vidove gore i iz Nerežišća na Braču, kako bi skupili svoje snage u Supetru, a na Korčuli je počelo njihovo povlačenje sa zapadnog na istočni kraj otoka. Kad su primljene te vijesti, partizani su odlučili odmah se iskrcati na otocima i stvorene su dvije operativne skupine. Prva se sastojala od devet bojni iz sastava 12. i 1. brigade i trebala je poslije iskrcavanja na Brač u noći 11./12. rujna djelovati na Hvaru, Braču i Šolti. Drugu je činilo pet bojni iz sastava 11. i 3. prekomorske brigade, njihov cilj bilo je oslobađanje Korčule, Mljeta i Pelješca, a trebale su se iskrcati na Korčuli u noći 12./13. rujna.

Foto: Kugler

Prva skupina je prebačena s Visa na Brač s tri konvoja. Snage NOVJ (1300 ljudi s dva tanka i brdskim topovima) su poslije iskrcavanja naišle na jak njemački otpor. Nijemci su se povukli iz Supetra, ali su morali pod svaku cijenu držati Sumartin, kako bi omogućili povlačenje svojih postrojbi s južnih otoka. Partizanska pojačanja (dvije bojne 1. brigade s dodatnim topništvom i još dva tanka) su stigla s drugim konvojem. Nijemci su potučeni poslije pet dana borbi, sa 105 poginulih i 583 zarobljenih, dok su partizani imali 37 mrtvih i 197 ranjenih. Stanje na Hvaru, gdje su se snage NOVJ iskrcale u noći 13./14.9. s motornog jedrenjaka Dinara i kočara Rina I, bilo je slično, nekoliko zaostalih Nijemaca se predalo tek 22./23.9., dok se glavnina povukla desantnim brodicama iz Sućuraja na kopno u noći 20./21. rujna. Nijemci su u noći na 16. rujna poslali na otok pojačanje od samo tri voda, prebačeno na tri desantne i tri jurišne brodice, koje su u noći napale «jedna britanska korveta s četiri topovnjače» i potopile sve tri desantne brodice. Jedna je potonula, a dvije su se nasukale u plamenu. Izgubljena je i jedna jurišna brodica. Snage NOVJ su između prvog desanta i njemačke predaje također pojačane s dvije bojne 1. dalmatinske brigade, koje su stigle s Visa u Bol u noći 14./15. rujna. Slijedeće noći stigao je i konvoj od motornih jedrenjaka Sv. Josip i Darko s barkasom B 3, koji su dopremili 180 vojnika, četiri topa, 70 mazgi i 28 tona strjeljiva u Kozju dragu. S Visa su kretali i drugi opskrbni konvoji za postrojbe NOVJ iskrcane na Hvaru, Braču, Korčuli i Pelješcu.

Foto: HPM

Nijemci su morali evakuirati i Šoltu kad su se na njoj iskrcali saveznički Commando No. 43 i 12. brigada NOVJ-a. Njemački vojnici su se u noći 22./23.9. povukli iz Rogača s desantnim brodicama, koje su štitile dvije motorne torpiljarke 7. flotile, ali su ih napali saveznički brodovi i potopili jednu brodicu za iskrcavanje i dva «I-Boota», dok su se druga plovila vratila u Trogir sa 190 vojnika evakuiranih sa Šolte. Konačni broj spašenih njemačkih vojnika iznosio je 230 ljudi. U tom su razdoblju saveznički zrakoplovi potopili u Zadru 17.9. dva MFP-a s ukrcanim minama (F 962 i F 972), a od njihove eksplozije je potonula i desantna brodica br. 205 (čiji gubitak se spominje i u Makarskoj).

Četvrta bojna 12. brigade NOVJ-a prešla je sa Šolte na Drvenik u noći 23./24. rujna, ali napad na njemačke snage nije uspio i partizani su se morali povući na Šoltu. Kako su već planirani novi desanti na obali između Splita i Makarske, Drvenik još nije predstavljao primarni cilj.

Druga skupina snaga NOVJ - određena za napad na Korčulu i prevezena motornim jedrenjacima Jastreb, Marna, Malinska i Ban Jelačić u pratnji NB 3 - osvojila je Korčulu bez gubitaka već 14. rujna, jer su se Nijemci brzo povlačili. Evakuacija 750. pukovnije s Mljeta, Korčule i Pelješca nazvana je poduhvatom "Zirkus", a počela je 10. rujna. Mljet je proglašen slobodnim već 13. rujna, nakon što su ga Nijemci napustili u noći 9./10.9. na tri I-Boot-a s topničkim desantnim brodovima MAL 6 i MAL 7 pod zaštitom tri motorne torpiljarke 3. flotile. Vojnici s Korčule povučeni su u noći 13./14. rujna s dvije Siebelove splavi, šest desantnih brodica i jednim brodom za zaštitu luke, ponovno pod zaštitom motornih torpiljarki 3. flotile. U savezničkim zračnim napadima nevođenim raketama potopljen je 12.9. kod Mljeta Stubo KJ 10, a 15.9. kod Pelješca I 102. Sve su njemačke postrojbe s Mljeta i Korčule prešle na Pelješac i većina ih se skupila u Trpnju, odakle su trebali prijeći u Ploče. Kako bi se spriječilo njihovo povlačenje, NOVJ je planirao odjednom prebaciti svih pet bojni Druge skupine na Pelješac, što nije bilo ostvarivo, jer nije bilo dovoljno brodova. Tako su dvije bojne 11. brigade prebačene u Orebić i Kučište 15. rujna, a ostatak snaga tijekom noći zajedno s jednom britanskom bitnicom, a brdski topovi NOVJ su slijedili idućeg dana. Nijemci su 16. rujna još držali Trpanj i povukli većinu vojnika na kopno, ali su izgubili satniju koja je čuvala odstup i koja se tijekom noći konačno morala predati. Poslije osvajanja Trpnja snage NOVJ su napale Janjinu i progonile Nijemce sve do Stona, gdje su se oni ponovno učvrstili. Slijedilo je nekoliko neuspješnih uzastopnih napada, ali je prva faza operacija NOVJ uspješno okončana.

Foto: Despot Infinitus

O knjizi

Knjiga „Pomorski rat na Jadranu 1940.-1945.“ prvo je sveobuhvatno i objektivno djelo o pomorskim sukobima na Jadranu u Drugome svjetskom ratu te o svim zaraćenim stranama. Dosad smo imali samo sporadična djela na ovu temu. Knjiga, u izdanju Despot Infinitusa d.o.o., u hrvatskim knjižarama bit će od početka kolovoza.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije