Veljača 303. godine ostala je upamćena po krvavim progonima kršćana koje je na području staroga Rima provodio Dioklecijanov suvladar i budući car Galerije. Upravo je Galerije, i unatoč činjenici što je njegova kći bila kršćanka, poticao Dioklecijana na početak progona kršćana.
Galerijeva nastojanja rezultirala su 23. veljače 303. prvim ediktom protiv kršćana. Edikt je propisivao rušenje svih crkava, spaljivanje svetih knjiga te oduzimanje kršćanima službi, časti i privilegija u cijelome Carstvu. Drugim i trećim ediktom propisano je uhićenje svećenika i njihovo žrtvovanje rimskim bogovima. Progoni su se intenzitetom razlikovali u različitim dijelovima Carstva. U nekoliko su navrata edikti poništavani, ali formalno su ukinuti tek 313. godine donošenjem Milanskoga edikta.
Najveća ironija je to što je upravo Galerije kao najveći zagovornik progona kršćana bio prvi car koji je neposredno prije svoje smrti 311. godine izdao proglas o slobodi kršćanskoga vjerovanja.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u siječnju 2019.
