Pešmerga ili „Oni koji gledaju smrti u oči“ naziv je za vojnu jedinicu Kurdistana. Vrhovni zapovjednik je predsjednik, ali sama vojna jedinica je podijeljena između Demokratske stranke Kurdistana i Domoljubnog saveza Kurdistana, iako obje stranke podržavaju Vladu.
Kurdistan je pojam sam za sebe, ali točniji naziv bi mu bio Irački Kurdistan jer je geografski i geopolitički gledano Kurdistan samo dio, odnosno regija unutar Iraka.
Iračkoj vojsci zakonom je zabranjen ulaz u Kurdistan pa tako zbog sigurnosti regije Kurdistan ima svoju vojsku. Unutar Pešmerga osnovani su i odjeli poput Asayisha (SIS), Parastin u Zanyari (SIS2) i Zerevani (Vojna policija).SIS i SIS2 su kratice za sigurnosno-obavještajnu službu.
Tijekom povijesti, posebice tijekom kasnih 80-ih i ranih 90-ih, Saddamov režim je doveo do genocida Kurda što je rezultiralo velikom netrpeljivosti samih Kurda prema Iraku te jačanju nacionalnog otpora.
Tijekom operacije „Iračka sloboda“ 2003. godine Pešmerge su imale ključnu ulogu u pomoći SAD-u u lovu na Saddama Husseina, dok su 2004. imale sličnu ulogu pri lovu na Al-Kaidinog šefa Hassana Ghula koji je kasnije postao poznat kao čovjek koji je doveo do planiranja operacije „Neptune Spear“ i smrti samog Bin Ladena.
Tijekom 2014. i neočekivane invazije ISIL-a unutar Iraka i samog Kurdistana, Pešmerge i druge vojne jedinice Kurdistana imaju ključnu ulogu pri borbama za oslobođenje teritorija.
Povijest Pešmerga
Tijekom povijesti, na području Kurdistana mnoge vojne sile pokušavale su uspostaviti svoju vlast. Shodno time, Kurdi su istim naporima pokušavali ostvariti slobodni Kurdistan, pa su tako rani kurdski borci ratove vodili protiv Perzijskog Carstva, Otomanskog Carstva te Ujedinjenog Kraljevstva.
Termin Pešmerga nastao je tek 40-ih godina prošlog stoljeća, kada je pisac Ibrahim Ahmad nazvao te gerilske postrojbe „Oni koji gledaju smrti u oči“ ili Pešmerge.
Tek unutar Mahbadske Republike (1946.-1947.) Pešmerge postaju legitimna vojska Kurdistana koja će voditi ratove protiv Irana i Iraka tijekom 20. stoljeća.
Godine 1975. Pešmerge su poražene u Drugom kurdsko-iračkom ratu, što je dovelo do podjela u društvu, vodstva kao i ustroja samog Kurdistana, koji postoji i danas.
Nakon smrti vođe Pešmerga Mustafe Barzania, vodstvo preuzima njegov sin Masoud, a napetosti unutar države i vodstva rastu, te se sama vojska bori da državu sačuva cijelom, kao i sa samom iračkom vojskom koja ulazi unutar samog Kurdistana.
Poslije Prvoga perzijskog rata Kurdistan ulazi u građanski rat između dvije prije spomenute političke frakcije te se vojska, kao i Pešmerge, bore međusobno sve do kraja rata u rujnu 1998. godine.
Napetosti su ostale sve do rata u Iraku 2003., kada same Pešmerge imaju status savezničke vojske s koalicijom. Nakon rata mir ostaje, a Irak priznaje Pešmerge kao legitimnu vojsku.
Struktura
Sama brojnost vojske nije poznata zbog političke podjele, ali procjenjuje se između 80 000 i 250 000 vojnika. Pešmerge su organizirane u 36 brigada unutar samog Kurdistana.
Unutar vodstva i same vojske prošlih je nekoliko godina bilo afera vezanih uz mito i korupciju, prijevara, ali su zbog demokratizacije društva došle na vidjelo, što je dovelo i do samih podjela unutar činova i „kasti“ u vojnim strukturama. Tako jedan dio svoju vjernost polaže Demokratskoj stranci, a drugi dio Domoljubnom savezu. Zbog tih podjela Pešmerge nemaju središnje zapovjedništvo već svaka frakcija unutar zasebnih regija ima svoje zapovjedništvo. Od siječnja 2015. na snagu je stupila zabrana stranačkih zastava u vojnim redovima. Tako je 12 od 36 brigada pristupilo i dalo prisegu Vladi Kurdistana te one trenutačno osiguravaju „ničiju zemlju“ koja se nalazi između područja kontroliranih od strane vojnih frakcija.
Tijekom 2009. vlade Kurdistana i Iraka imale su plan da dio vojske Pešmerge koji priseže Vladi Kurdistana ubace u redove iračke vojske kao 15. i 16. diviziju iračke vojske. Ali zbog povijesnih tenzija sama vojska odbija takav scenarij te dezertira i priključuje se političkim vojnim frakcijama.
Unatoč drugačijem vjerovanju, Pešmerge nisu muslimanska vojska. Najveći dio čine muslimani, ali u redovima su i kršćani te jezidi kao i velik dio žena (oko 600) koje djeluju dijelom na prvim linijama, a dijelom u pozadini.
Od siječnja 2015. Pešmerge su podijeljene u tri grupe - državna vojska i dvije stranačke.
Postoji 15 regionalnih gardijskih brigada (RGD-a) pod zapovjedništvom Vlade.
Unutar Demokratske stranke, Pešmerge se zovu Yakray 80 i imaju:
- 1. Hezakanî Gulan- elitnu jedinicu za sigurnost predsjednika
- 2. Hezakanî Barzan- jedinica iz predsjedničkog seoskog klana
- 3. 10 brigada s 20 000 ljudi
- 4. Zeravani- MUP
Unutar Domoljubnog saveza, Pešmerge se zovu Yakray 70 i čine:
- Hezekanî Kosrat Rasul - čuvaju vladu u Bagdadu
- 15 brigada odanih stranci
- Dizha Tiror- ATJ
- Dvije predsjedničke brigade koje čuvaju Bagdad
Opremljenost
Vojni arsenal je ograničen zbog toga što je Kurdistan autonomna pokrajina, a ne samostalna država, a zbog neslaganja vlada Kurdistana i Iraka Bagdad se boji odcjepljenja Kurdistana.
Pešmerge su tijekom rata 2003. dobile velike donacije zarobljene vojne opreme od Iraka, a tijekom 2014. i rata sa ISIL-om zarobljene su velike količine vojne opreme od same iračke vojske i ISIL-a.
Nakon ofenzive ISIL-a u rujnu 2014. na Kobane, svjetske vojne sile poput SAD-a, Njemačke, UK-a, Australije šalju Kurdistanu znatne količine vojne opreme da bi od Pešmerga stvorili vojnu silu.
Isto tako, tijekom ofenzive ISIL-a, Kurdistan se ujedinio pa tako Pešmerge djeluju skupa s YPG-om (Narodnom vojskom), PJAK-om (Stranka slobode) i PKK-om (Radničkom strankom).
Iako je poznato da se velikim dijelom stranci priključuju u Pešmerge kako bi se borili protiv ISIL-a, velik broj stranih boraca negoduje zbog dijelom ljevičarskih pogleda koji koketiraju s komunističkom ideologijom. Tako imamo i vojnu frakciju „Lavovi Royave“ koju sačinjavaju najvećim dijelom stranci koji zbog tih stavova odlazei formiraju „Kršćansku vojsku“ koja djeluje na području Sirije i Kurdistana.
Izvori - Dokument
Ti kurdi ne znaju kome da se priklone, kada je počeo građanski rat u Siriji, sami kurdi su jako patili, trpili su neviđene zločine od strane ISIS-a koji se tada zvao FREE SYRIAN ARMY, te im je u pomoć priskočila vlada Sirije i predsjednik Assad sa naoružanjem i logistici, da bi ti isti kurdi prilikom obrane grada Kobania zanjekala bilo kakvu pomoć od strane sirijske vlade, mislim da je to licemjerno, te dokaz da Kurdi nemaju nikakve odanosti prema onima koji im zaista pomažu. Svu svoju nadu su usmjerili prema americi koja ih koristi kao topovsko meso. Amerikanci bombardiraju iz zraka, a oni na zemlji dočekuju bombaše samoubojice. Isto tako, amerika puno više pomaže njihove zaklete neprijatelje turke. Amerika je uspjela tamo izvesti pravi mali kaos, koji je pitanje kako će završiti, što je jako čudno, da uspijevaju pridobiti ljude koji izravno pate sa tim sukobima. U slučaju da se amerika povuče, recimo izbije rat sa Korejom, kurdima nema spasa.