Ulazak Italije u rat na strani Antante nije posebno iznenadio Središnje sile. Beč već dulje vrijeme nije živio u iluzijama, jer bio svjestan da Italija samo vreba priliku kada će se priključiti ratu na strani jačega. Njezino vjerolomstvo bilo je očekivani slijed događaja, jer je i Beč u jednom trenutku bio spreman revidirati svoju granicu prema Italiji kao zalog pristupanju Italije na stranu Središnjih sila, ali talijanski teritorijalni apetiti bili su preveliki. A njih je uvelike potpirivala Rusija! Ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Sazonov, od prvih dana rata preuzeo je ulogu austrougarskog krvnika radeći planove za komadanje i razdiobu njezina teritorija. Italija je zbog svoje neaktivnosti strahovala da Petrograd ne dodijeli Srbiji „zaslužene“ teritorije te time njoj ispred nosa izmaknu tako željeni dijelovi istočne jadranske obale.
Rim je bio u strahu i od mogućeg zaključenja separatnog mira, kojime bi Beč Srbiji prepustio BiH, a Antanta stala u obranu bečkih interesa protiv talijanskih aspiracija. U tim uvjetima talijanska neaktivnost doimala se najgorom opcijom, zbog čega je rat postao neizbježan. Trebalo je Beču zamazati oči i sačekati najpovoljniji trenutak. Talijanska objava rata dogodila se u najkritičnijem trenutku kada su austrougarske postrojbe bile zauzete velikom udruženom ofenzivom na Sjevernoj bojišnici. Ulaskom Italije u rat, Austro-Ugarska je dobila i treću bojišnicu koja je i njezinu zapadnu granicu smjestila u neprijateljsko okruženje. Sada je trebalo na sjeveru ratovati s Rusijom, na jugu sa Srbijom i Crnom strani Antante nije posebno iznenadio Središnje sile.
Beč već dulje vrijeme nije živio u iluzijama, jer bio svjestan da Italija samo vreba priliku kada će se priključiti ratu na strani jačega. Njezino vjerolomstvo bilo je očekivani slijed događaja, jer je i Beč u jednom trenutku bio spreman revidirati svoju granicu prema Italiji kao zalog pristupanju Italije na stranu Središnjih sila, ali talijanski teritorijalni apetiti bili su preveliki. A njih je uvelike potpirivala Rusija! Ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Sazonov, od prvih dana rata preuzeo je ulogu austrougarskog krvnika radeći planove za komadanje i razdiobu njezina teritorija. Italija je zbog svoje neaktivnosti strahovala da Petrograd ne dodijeli Srbiji „zaslužene“ teritorije te time njoj ispred nosa izmaknu tako željeni dijelovi istočne jadranske obale. Rim je bio u strahu i od mogućeg zaključenja separatnog mira, kojime bi Beč Srbiji prepustio BiH, a Antanta stala u obranu bečkih interesa protiv talijanskih aspiracija.
U tim uvjetima talijanska neaktivnost doimala se najgorom opcijom, zbog čega je rat postao neizbježan. Trebalo je Beču zamazati oči i sačekati najpovoljniji trenutak. Talijanska objava rata dogodila se u najkritičnijem trenutku kada su austrougarske postrojbe bile zauzete velikom udruženom ofenzivom na Sjevernoj bojišnici. Ulaskom Italije u rat, Austro-Ugarska je dobila i treću bojišnicu koja je i njezinu zapadnu granicu smjestila u neprijateljsko okruženje. Sada je trebalo na sjeveru ratovati s Rusijom, na jugu sa Srbijom i Crnom Gorom, a na zapadu s Italijom. Opasnost od Italije bila je utoliko veća, jer je njezina mornarica imala zadaću vezivanja austrougarske flote u jadranskim lukama. Iako su pregovori s Rimom bili u tajnosti, kako oni s Antantom, tako i oni sa Središnjim silama, Italija je iznenada, 26. listopada 1914., iskrcala jedan odred svojih mornara na otok Saseno. Bio je to prvi javni čin koji je ukazivao na talijanske namjere i koji je prethodio zauzimanju albanske luke Valone, a Albanija je postala uporištem talijanskih političkih manevara uperenih protiv Austro-Ugarske. Albanija od prvih dana ulaska Italije u rat sve više postaje predmetom spora između novopečene saveznice Italije te Srbije i Crne Gore.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti možete čitati u novom izdanju VP-a koji je na svim kioscima od petka 5. lipnja za samo 19,99 kuna, i to na 92 stranice!
beč ispod grosglocknera 1876.