Iznenađenje među četnicima i vojnicima JNA na položajima oko opkoljenog Vukovara sigurno je bilo veliko kad su na njih s 300 metara udaljenih hrvatskih obrambenih položaja počele padati bombe. Tu ne bi bilo ništa čudno da se nije radilo o ručnim bombama, ispaljenim iz izuma hrabrih vukovarskih branitelja tzv. “pijanog ustaše” kojeg su srpski agresori tako nazvali misleći da hrvatski branitelji pod utjecajem droge i alkohola ručnu bombu bacaju 300 metara daleko.
Radilo se, naravno, o improviziranom bacaču ručnih granata nastalom u alatnici tvornice Borovo, a kao ubojiti projektil korištena je ručna bomba, izum kojeg su deset stoljeća ranije izumili Kinezi, i jednako kao vukovarski heroji vjerojatno izazvali strah i paniku među neprijateljskim vojnicima. Ručnim bombama smatra se svaka granata koja se može baciti rukom, a općenito ih možemo podijeliti u dvije glavne kategorije – eksplozivne ručne granate te kemijske i plinske ručne granate.
