"Povijest se ponavlja" - toliko puta izgovorena parola u zadnje vrijeme poprima sve veći značaj. Iako su odavno zaboravljena neprijateljstva europskih država, gospodarski oporavak Rusije probudio je stoljetne težnje ruskog vodstva za širenjem utjecaja. Crnomorsko područje i Bliski istok stoljećima su predstavljali željene pravce širenja ruskog utjecaja pa stoga i ne treba čuditi zahlađenje rusko-turskih odnosa kojem danas svjedočimo. Ako pogledamo povijest Rusije u prethodnih stotinu godina, vidjet ćemo da je Rusija proživjela više transformacija, od carske Rusije preko Sovjetskog Saveza do moderne ruske države. Ali isto tako teško je ne primijetiti da su ruske ekspanzionističke težnje, iako pod sasvim različitim oblicima vlasti, do današnjih dana ostale nepromijenjene. U vremenu koje je prethodilo Prvom svjetskom ratu, Rusiji je u ostvarivanju njezinih utjecaja smetala Njemačka i njezina saveznica Austro-Ugarska. Pobjeda u Drugom svjetskom ratu donijela je Rusiji obilno širenje utjecaja u Europi, ali je propast komunističkog režima označila krah ruskog utjecaja i donijela slobodu državama Istočne Europe. Danas, kada su se europske države nekadašnjeg Istočnog bloka vojno i gospodarski vezale uz Zapad, Rusija pokušava ostvariti svoj utjecaj na destabiliziranom području Bliskog istoka i Crnog mora. I zaista, povijest se na ovome području ponavlja.
Da je tome zaista tako, svjedoči nam i ruski veleposlanik u Hrvatskoj, Anvar Azimov,koji za sebe navodi da je 35 godina bio komunist te da je cijeli život služio Sovjetskom Savezu i Rusiji. Hrvatski mediji predstavili su nam Azimova kao vrlo komunikativnog i iskrenog (!) diplomata. Mada sam čvrsto uvjeren da i današnjoj diplomaciji vrijedi staro pravilo dubrovačkih poklisara – »sa svakim lijepo, a s nikim iskreno«. U to da je g. Azimov komunikativan ne trebamo sumnjati. O tome svjedoče brojni intervjui koje rado daje hrvatskim medijima. Iskrenost je ipak nešto sasvim drugo, i nikada nije predstavljala odliku dobrog diplomata. Ono što se posebno zamjećuje u izjavama ruskog diplomata jest politička retorika nekih minulih i ne tako slavnih vremena. Kada u svojim obraćanjima medijima govori o Rusiji, Azimov se često poziva na »sudbinu«. Tako ćemo iz njegovih odgovora doznati da je »sudbina« namijenila Rusiji ulogu velesile, a budući da je sve što je sudbinski ujedno i izvan dosega ljudskog utjecaja, Azimov zapravo na sebe preuzima ulogu proroka. Povijest pamti razne totalitarističke diktatore koji su se proročanski pozivali na sudbinsku predodređenost svojih naroda i država. No povijest ih nije upamtila u pozitivnom smislu, a s obzirom na »sudbinski put« koji proklamira Putinova diplomacija, lako je pretpostaviti da će taj »sudbinski put« biti još jedna neslavna epizoda ruske povijesti...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. ožujka na svim kioscima!
Koliko je meni poznato nama Rusija nikada nije bila neprijatelj niti prijetnja možda i zato što smo dovoljno daleko od nje inače da smo bliže bi vjerovatno prošli kao Poljaci ili mali pribaltički narodi . Također ne razumjem one kojii se kod nas svrstavaju na stranu Amerike ili Rusije ili još više one koji se kod nas zanose nekim velikim ideologijama jer velike ideologije i mali narodi ne idu zajedno , Amerika i Rusija su imperijalne sile koje gledaju svoje interese a mi trebamo gledati svoje a ne da nam ih drugi određuju i nama upravljaju kao največim djelom naše povjesti pritom bi nam svakako trebala vješta dubrovačka diplomacija biti uzor jer ipak je ona dio našeg povjesnog nasljeđa i od nje bi mogli mnogo naučiti , ja se zalažem za neutralnu politiku po principu sa svima dobro sa nikim preblizu. Ja sam se zanosio time da možemo biti suvereni i neutralni ali mi smo ipak navikli da budemo sluge a od sluge nikada nemožeš napraviti gospodara a valjda je to i sudbina malih naroda i mali narodi uistinu trebaju biti posebni da bi bili drukčiji a mi to ipak nažalost nismo.