Naslovnica

Skinite stigmu Josipa Manolića s HOS - a

HOS-ovci su još uvijek optuženi za veleizdaju nakon famoznog "Izvješća državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara" Josipa Manolića
10. siječnja 2013. u 22:47 0 komentara 231 prikaza
Skinite stigmu Josipa Manolića s HOS - a
Foto: Vojna povijest

Dva nastavka o ulozi HOS-a u obrani Vukovara izazvala su brojne, uglavnom vrlo pozitivne reakcije. Prije opisa kraja njihove vukovarske priče, moram pojasniti i ispraviti neke stvari. Svaki tekst, posebno onaj pisan pomoću usmene predaje, zbog načina interpretacije podložan je pogreškama. Nekoliko sam sitnijih pogrešaka počinio, tako i jednu ozbiljnu. Nedovoljno sam točno opisao zapovjednu hijerarhiju obrane Bogdanovaca, stoga se ispričavam Ivanu Matkoviću – Lasti i Vinku Žaniću, zapovjednicima obrane sela. Nadalje, to što su HOS-ovci odigrali važnu ulogu, svejedno u Bogdanovcima ili na Sajmištu nikako ne treba shvaćati kao tezu da su oni jedini iznijeli teret obrane. Štoviše, ni sami HOS-ovci ne žele prisvajati ono što im ne pripada, odnosno zanemariti ostale branitelje vukovarskog ratišta. Na adresu uredništva stigao je jedan prigovor da je zanemaren doprinos ostalih branitelja i zapovjednika Sajmišta. Stoga moram ponoviti iste riječi kojima sam započeo temu o HOS-u: „Ako branitelji Vukovara koji su bojevali na Sajmištu ili Bogdanovcima osjete da su premalo spominjani, kao autor se unaprijed ispričavam“. Vukovarska bitka iznimno je osjetljiva tema, no iako ovo jest većinom priča o toj bitki, ona prvenstveno tematizira kratkotrajno postojanje Samostalne satnije HOS-a Vukovar. Pažnja je usmjerena na tu postrojbu zbog njezina doprinosa u borbi, zbog nevjerojatno visokih žrtava i svakako zbog činjenice da su naprosto izrezani iz medijskog prostora, baš kao što su zanemareni od strane državnih institucija unatrag 20 godina. Od njih 58, u Vukovaru je izgubilo život 25 HOS-ovaca, šest ih je završilo u logoru (također i pridružena dva člana). Od preživjelih neki su kao teški ranjenici ostali trajni invalidi, dok su gotovo svi uglavnom više puta „lakše“ ranjavani, uglavnom gelerima ili snajperskim mecima. Svaka postrojba ima svoj značaj i ulogu u tijeku bitke za Vukovar koja nije počela u rujnu i nije počela s HOS-om, ali je svakako od početka listopada poprimila jednu novu dimenziju. O vrijednosti HOS-a dovoljno govori i cijelo poglavlje koje im je posvetio Mile Dedaković – Jastreb u knjizi o bitki za Vukovar, a čije se mišljenje može sažeti u nekoliko riječi: „Za njih se, doslovce, može primijeniti ona da su došli tiho i ušli u legendu“. Mnogo konkretnije o značaju HOS-a može posvjedočiti legendarni zapovjednik sa Sajmišta Nikica Burić – Samoborac, već samim time što je non-stop bio u uličnim borbama, ali i u intervencijama poradi drugih problema koji su opterećivali obranu Sajmišta.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.