Krajem ožujka u Republici Mali civilnu vlast zamijenila je vojna hunta. Ovaj događaj izravna je posljedica višemjesečne separatističke pobune koju na sjeveru Malija vodi manjinski narod Tuarega, želeći izboriti neovisnost sjeverne regije Azawad. Ova pobuna četvrti je pokušaj separatizma od strane Tuarega u novijoj malijskoj povijesti, a počela je u siječnju 2012. napadima na vojna postrojenja u gradovima Menaki, Aguelhoku i Tessalitu. Uspjevši zauzeti veliki broj sjevernih gradova i sela na dulje vrijeme, pobunjenici su se pokazali mnogo jačima i organiziranijima nego što je to bio slučaj u prethodne tri pobune koje su zbog istih ciljeva započinjale 1916., 1962. i 1990. godine. Upravo ta činjenica bila je opravdanje malijske vojske da sa dužnosti izbaci civilne vlasti, smatrajući ih nesposobnima za rješavanje ozbiljne novonastale situacije. Narod Tuarega starosjedilačka je manjina na prostoru Magreba.
Aktualnu pobunu Tuarega vodi krovna vojno-politička organizacija Nacionalni pokret za oslobođenje Azawada (MNLA) koja se sastoji od većeg broja frakcija i plemenskih grupacija. Za razliku od prethodnih slučajeva, spomenuta organizacija doima se ujedinjenom unatoč činjenici da nije homogena. Analizirajući spomenute sukobe, valja primijetiti da svaki novi sukob sa sobom donosi veću kompleksnost kako u kontekstu političke situacije tako i u samoj organiziranosti pobunjenika.
