Kod partijskih povjesničara desetljećima se tvrdilo da je položaj komunista u novom njemačkom poretku do 22. lipnja 1941. razdoblje u kojem počinju progoni i masovan teror nad komunistima. Dokazni materijal su sjećanja jer pisani primarni izvori to ne potvrđuju. No, dokumenti "druge" strane svjedoče nešto sasvim drugo. U NDH prije 22. lipnja 1941. terora nad komunistima nije bilo, osim ako su pojedinci komunisti ugrožavali javni red da se to nije moglo ignorirati, no i to se dogodilo tek u dva-tri slučaja. U izvješću Zapovjedništva kopnene vojske NDH od 14. lipnja 1941. u točki o raspoloženju naroda napisano je da židovi potajno "rovare preko komunista i masona, protivu kojih se gotovo ništa nije preduzelo". Slično stanje je i u Srbiji. Ministarstvo unutarnjih poslova pratilo je djelatnost komunista da bi krajem svibnja bila izdana naredba da se "komunizam strogo suzbija a s tim u vezi da se komunisti-krivci za manje kažnjiva dela kažnjavaju prinudnim radom umesto dosadašnjom policijskom kaznom". Povjesničar J. Marjanović priznaje da u lipnju 1941. "policija i dalje samo 'prikuplja podatke', 'prati', `studira' i itd", i to obrazlaže tvrdnjom o tadašnjoj slabosti "kvislinške policije". Priznaje da policija ne smije poslati Nijemcima neke podatke o komunistima, ali to tumači njihovom nekvalitetom. Ni Tito u izvješću Kominterni ne govori o konkretnim potezima protiv komunista zbog njihove promidžbene djelatnosti. Piše o njemačkim prijetnjama da će strijeljati u zatvorima zatečene komuniste "ako partija ne prestane raditi u masama". Zatim da je pojava partijskih proglasa od 15. travnja i 1. svibnja 1941. "bacila... okupatore u divlji bijes i oni su prijetili najstrožim represalijama" i da će se "strijeljati svako onaj koji se uhvati u rasparčavanju ilegalne štampe".
Približavanjem 22. lipnja 1941. počele su i njemačke pripreme za rješavanje komunističkog pitanja na cijelom području koje su Nijemci nadzirali. Inicirane su s najviše razine, 18. lipnja 1941. od šefa policije sigurnosti i službe sigurnosti Njemačke. Naređene su pripreme za uhićenja komunista, ali tek nakon dobivanja lozinke "Internacionala". Do lozinke, odnosno napada na SSSR, "saveznik" se nije dirao.
Ustaše su bili zapravo jedini pravi antifašiti....sve su radili sve za inat Nijemcima. Spašavali Židove i komuniste od njemačkih represija. I Hrvatsku su oslobodili, samo jugokomunisti lažiraju tu istinu i sebe prikazuju kao stvarne ratne pobjednike.