U večernjim satima 9. svibnja 1940. sve su njemačke vojne postrojbe primile kodnu riječ „Danzig“, dok je Hitlerovo „Orlovsko gnijezdo“ spremno očekivalo sljedeće jutro. Točno u 5,30 sati 10. je svibnja započeo pohod koji će u povijesti ratovanja postati poznat kao „munjeviti rat“, odnosno „Blitzkrieg“. Spremne njemačke postrojbe predvođene moćnim Panzer divizijama krenule su prema svome osnovnom cilju, Francuskoj. Kao usputne prepreke brzo su pregažene Belgija i Nizozemska, a Francuska je 22. lipnja 1940. potpisala kapitulaciju. Uz osvajanje Danske i Nizozemske te prethodno osvojenu Poljsku, Hitler je jasno pokazao svijetu što ga čeka! Ovim činom gotovo pa cijela Europa prestala je postojati u onom obliku u kakvom je dotada bila, a njemačka svastika prekrila je Stari kontinent. Tijekom „Blietzkriega“ uz nekada moćnu francusku vojsku ponižena je i osramoćena čak i Velika Britanija čiji se Ekspedicijski zbor panično bježeći glavom bez obzira i spašavajući „živu glavu“ iz Francuske povukao na Otok. No njemački ratni stroj nije mirovao, već je krenuo dalje, dok su okupacijske snage počele provoditi svoja pravila življenja u porobljenim zemljama. Uvedena kruta okupacijska pravila te nametnuti državni teror sve je više pojačavao nezadovoljstvo stanovništva okupiranih zemalja, u kojima su se počeli pojavljivati prvi oblici tajnog, ali dobro organiziranog pokreta otpora. Među njima, i to gotovo od samog početka, prednjačila je Francuska čiji se pokret otpora, čuveni Résistance, počeo organizirati netom nakon što je maršal Philippe Pétain potpisao primirje, odnosno kapitulaciju, ustrojivši 10. srpnja iste godine novu državu, tzv. višijevsku Francusku. Pošto je Résistance bio izravno podređen francuskoj vladi u egzilu tj. odboru Slobodne Francuske u Velikoj Britaniji na čelu sa Charlesom de Gaulleom, bilo je za očekivati ogromnu britansku pomoć u opskrbi pokreta oružjem, streljivom i drugom potrebnom opremom. Osnovna djelatnost pokreta otpora uglavnom se sastojala od širenja promidžbe te vršenja raznih obavještajnih pothvata, uključujući sabotaže i diverzije. Kako se radilo o tajnim organizacijama oružanog otpora, a nikako ne klasičnim borbenim skupinama, članove je trebalo opremiti specijalističkim oružjem.

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”