U trenutcima najvećeg životnog uspjeha Pattona je svejedno mučio jedan problem, a to je ovoga puta bio Eisenhower kao vrhovni zapovjednik savezničkih snaga na sjevernoafričkom ratištu. Eisenhower je već po prirodi svoga posla bio usmjeren na tijesnu suradnju s Britancima, no Patton je tijekom posjeta Gibraltaru (kamo je Eisenhower smjestio svoj stožer) otkrio da ovaj prema Britancima gaji ne samo korektne nego, nažalost, čak i izrazito prijateljske odnose. Na temelju čega je to Patton zaključio?
Pa, za početak načelnik Eisenhowerove obavještajne sekcije bio je Britanac, Britanac je bio i glavni logističar, zapravo svi Ikeovi savjetnici bili su Britanci, a sada je ovaj čak i počeo govoriti kao oni. Patton je bio duboko razočaran svojim starim prijateljem i sadašnjim šefom. Sljedećih tjedana Eisenhower je Pattonu davao sve više razloga za ljutnju, iako se čini da se ovdje više radilo o subjektivnom dojmu, nego o stvarnoj i pretjeranoj naklonosti Britancima. Uostalom vojna se situacija zakuhala: u Francuskom Maroku je, doduše, vladao mir, no zato su se na mediteranskoj obali tek spremale odlučujuće bitke. Njemačka Peta oklopna armija pružala je u sjevernom Tunisu žestoki otpor, jednako kao i Rommelova Njemačko- talijanska oklopna armija kojoj Hitler nije dopuštao da se evakuira.
S obzirom na to da je kampanja u Maroku očito bila gotova, Eisenhower je odlučio prebaciti dio Pattonovih snaga i poslati ih u pomoć britanskoj Prvoj armiji, a to je kod Pattona izazivalo veliko nezadovoljstvo i ljutnju. Ta ljutnja naravno nije bila usmjerena prema Nijemcima (koji su se pošteno borili za svoje interese), nego prema Britancima koji su izgleda potpuno ovladali Eisenhowerom i sada povlače konce kako njima odgovara. „Bojim se da su nas Britanci opet nadmudrili“ – zapisao je u dnevnik. U njemu je zapravo sve više jačao strah kako će ostati obični promatrač ratnih zbivanja, zaboravljen u dalekom Maroku, dok će Britanci pobrati svu slavu i to još s američkim vojnicima.
Krajem studenoga stigao je Pattonu pak novi šok, i to kada je jedanaest godina mlađi general-pukovnik Wayne Clark (koji je baš na Pattonov rođendan dobio treću zvjezdicu, pokvarivši time inače savršeni dan) dobio zapovjedništvo nad američkom Petom armijom