Uvjeren da slijedi napad na Borovo Naselje, uvečer 24. kolovoza, Blago Zadro, zapovjednik obrane Borova Naselja, pozvao
je svoga zamjenika Ivu Kovačića i zapovijedio mu da sutra ujutro ode do Vučedola i izvidi kakvi brodovi dolaze Dunavom. Stizale su vijesti da su se u dopremu bojnog materijala neprijateljskim snagama uključili i veći brodovi. Kovačić o tome kaže: – Ustao sam u pet sati ujutro. Došavši do
Vučedola, zaustavio sam automobil, pješice produžio niz obalu i gledao plovni put koji je bio točno ispod mene. Treba reći da je tu desna obala Dunava na mjestima visoka i do desetak metara.
Mislio sam kako bi ih odavde bilo zgodno tući. Dotle su već bili napali Borovo Naselje. Učinilo mi se da je napad otpočeo baš s Dunava. Dok sam osluškivao borbu, vidio sam da ispod mene prolaze dva minolovca. Da sam imao snop ručnih bombi, mogao sam im odozgor napraviti svašta. Ovako, s pištoljem za pojasom, bio sam beskoristan. Vraćajući se natrag, zaustavili su me naši na Mitnici. Imao sam grdnih problema objasniti im zašto sam išao na Vučedol.Kada je uz veliki rizik stigao u Zapovjedništvo kod Blage Zadre,
ovaj mu je kratko rekao da su se tenkovi povukli i kako je postignuto nekakvo primirje.
