Pume, tigrovi, sove, štakori, pauci i vukovi, a onda munje, gromovi i druge nepogode, oslikavali su maštovito znakovlje na odorama hrvatskih vojnika tijekom Domovinskoga rata. Bilo da je svrha zastrašiti neprijatelja, ujediniti vojnike, predstaviti pripadnike određenih postrojbi hrabrima, mudrima, vojnicima čeličnih živaca čijima venama teče napalm ili pak odaslati poruku sa znamenjem podneblja s kojega postrojba dolazi, svako je znakovlje nastalo s istim konačnim ciljem – bodriti vojsku koja je spremno i požrtvovno ustala osloboditi i zaštititi svoju zemlju, djedovinu, svoj narod, braniti pravo na domovinu, život i na samoopredjeljenje.
Premda pojam „vojničko znakovlje“ pokriva široko područje, ovoga se puta držimo znakovlja koje je vojska nosila na ramenu, tzv. amblema. Iako je već prošlo više od desetljeća i pol otkako je završio rat i zlokobni zvuk glasnih sirena posljednji puta uznemirio hrvatski puk, još uvijek nitko nije sustavno obradio priču o vojnomu znakovlju Hrvatskoga vijeća obrane, časne oružane sile Hrvatske Republike HercegBosne, učinkovitoga ratnog sredstva zaštite slobode hrvatskoga naroda i svih onih koji su odbili prihvatili velikosrpstvo i pomogli lomiti kralježnicu srpsko-crnogorskoj agresiji s istoka.
